U 2.040 skloništa, s koliko ih raspolaže, Hrvatska može smjestiti manje od deset posto svog stanovništva, otkriva izvještaj Državnog ureda za reviziju o upravljanju i korištenju skloništa za građane.

Dobra praksa

Ta skloništa imaju kapacitet za 368.000 građana što je 9, 5 posto stanovništva prema popisu iz 2021. godine, stoji u Izvještaju.

Više od tri četvrtine skloništa, njih 1.637, nalazi se u 14 najvećih gradova, a najviše ih je u Zagrebu i u njih se može smjestiti 168.000 stanovnika glavnog grada.

Gradovi obuhvaćeni revizijom upravljaju s 476 skloništa, od čega ih je 170 dano na korištenje, piše Hina.

Kao primjer dobre prakse, Revizija je navela Finsku, koja uz Švicarsku, ima najviše izgrađenih skloništa u Evropi. Njena javna skloništa mogu prihvatiti više od 4,5 miliona građana od ukupno 5,6 miliona, a prema potrebi u njih se može smjestiti i cjelokupno stanovništvo. Finski zakoni, pak, kažu da svaka građevina veća od 1.000 kvadratnih metara mora imati sklonište.

Hrvatska je, otkriva Izvještaj, miljama daleko od finskog standarda, ona ne zna broj, ni stanje svojih skloništa, njeni zakoni ne definiraju što se misli pod javnim skloništem. 

Još koncem 1998. općinama i gradovima ukinuta je obveza gradnje javnih skloništa, a kasnije i obveza investitorima da pri gradnji stambenih i poslovnih zgrada, grade i skloništa. Još kasnije, investitorima koji iz određenih razloga nisu bili obvezni graditi sklonište, ukinuta je i obveza da na to ime plate doprinos za njegovu izgradnju.

Revizija je utvrdila i da je Zakon o sistemu civilne zaštite, koji je na snagu stupio 2015., propisao da općine i gradovi preuzimaju upravljanje i održavanje javnih skloništa na svom području, no nije utvrdio što se podrazumijeva pod javnim skloništem.

Utvrđeni propusti

Revizija je u upravljanju i korištenju skloništa utvrdila niz propusta i nepravilnosti, pa je izdala 158 naloga i preporuka za njihovo uklanjanje. Uz ostalo, preporučila je detaljni pregled i kontrolu javnih skloništa u vlasništvu i suvlasništvu gradova, ažuriranje evidencije skloništa, objavu informacija o njima na mrežnim stranicama gradova, kao i o aktivnostima za zaštitu i spašavanje građana u slučajevima velikih nesreća i katastrofa te u otklanjanju posljedica terorizma i ratnih razaranja.