Natalija Stevanović rođena je prije tačno 20 godina u Beogradu, a do danas nijedan dan u životu nije živjela bez zdravstvenih problema, terapija, komplikacija, a smrt je pratila na skoro svakom koraku.

Pravi div

Dobila je nadimak Nika, po grčkoj boginji pobjede i njen život je zbog brojnih dijagnoza svakodnevna borba na ivici između života i smrti. Njena želja i volja da živi, međutim, demantira sve crne slutnje zbog čega je i zdravstveni radnici smatraju medicinskim čudom, prenosi Blic.rs

Natalija Stevanović je rođena mrtva u 22. sedmici trudnoće i od kada su je oživjeli suočava se sa brojnim posljedicama teških dijagnoza kojima je doprinijela i stravična saobraćajna nesreća koja se dogodila u njenoj petoj godini i nakon koje je doživjela kliničku smrt, potres mozga, dobila hematom, epileptične statuse, prelom lobanje, prelom butne i pubične kosti, unutrašnja krvarenja i pucanje plućne maramice.

Bila je 15 dana u komi, a trenutno od dijagnoza ima hidrocefalus, epilepsiju, cistočnu fibrozu, dijabetes, celijakiju, aplastičnu anemiju, gastroparezu ili paralizu želuca, akutnu megakariocitnu leukemiju, cerebralnu paralizu.

Nika ima ogromnu želju za životom i želi da postane jednog dana neurohirurg. Ima samo 34 kilograma i visoka je 159 centimetara, ali važi za pravog diva kada je želja za životom u pitanju.

Konstantna borba

- Od februara sam bila mnogo loše, u martu i aprilu sam bila u bolnici. Bila sam životno ugrožena, bilo je jako teško. Sada sam kod kuće, danas mi je rođendan i već sam oduvala svjećice. Zamislila sam želju, iskreno se nadam da će se ostvariti. Neophodna mi je transplantacija matičnih ćelija koštane srži, ljekari kažu što prije, ali dok ne sakupim dovoljno novca, ne mogu da računam na transplantaciju. Posljednji put sam bila u Ukrajini na transplantaciji koštane srži i rezultati su bili dobri, ali je počeo rat u toj zemlji, a i moje zdravstveno stanje se dodatno pogoršalo vremenom – kazala je Nika.

Dodaje da godišnje slavi dva rođendana, jedan u martu, jer je preživjela 24. marta 2009. godine udes zbog čega su je tri puta reanimirali i 6. juna, kada je već po rođenju bila „otpisana“.

- Mnogi su predvidjeli moj brzi odlazak, ali volim da živim i borim se najbolje i najjače kako znam i umijem. Poslije nesreće mi je ubrzo dijagnosticirana cerebralna paraliza i rečeno je da ću živjeti na aparatima poput biljke, da neću moći da hodam i pričam. Zadnjih mjeseci mi je bilo izuzetno teško, ali opet sam tu i slavim danas život – kaže hrabra Natalija.

Za transplantaciju koštane srži, rehabilitacije, analize i sve drugo što joj prati njeno liječenje uz putne troškove i smještaj potrebno joj je oko 37 miliona dinara i zahvalna je svima koji joj daju podršku putem Fondacije „Budi human“.

Rođendanska želja

- Voljela bih da jednog dana budem budem najbolji neurohirurg po uzoru na dječijeg neurohirurga dr. Milana Mrdaka, kome pripisujem sve zasluge što sam živa. Jedini je vjerovao da ću uspjeti, da ću se probuditi iz kome. Zahvalna sam svima koji vjeruju u mene. Poslije dva mjeseca svega što sam preživljavala u bolnicama, sada mi se na sedmičnom nivou rade razne analize. Bilo je teško stanje, promjenjene su mi neke od terapija, rađeni su pregledi i intervencije, ali idemo dalje. Želim da živim – kaže Nika.