Ima dana u godini kada Hrvatska ostavlja dojam društva koje nema nedoumica po pitanju suočavanja s prošlošću. To su oni dani kada slavimo (hrvatski) antifašizam, klanjamo se žrtvama ustaškog logora Jasenovac i osuđujemo holokaust koji se dogodio širom Evrope, između ostalog i na teritoriju NDH. Nažalost, ostalih dana u godini Hrvatska i dalje pokazuje visok stepen tolerancije prema različitim oblicima historijskog revizionizma, piše Hrvoje Klasić u kolumni za Net.hr.
Pokušaji revizije hrvatske historije
- Kad već koristim termin tolerancija prije nekoliko je dana u emisiji istog naslova na Hrvatskom radiju u pulskom studiju gostovao jedan od prvaka revizionizma, čovjek najpoznatiji po tome što negira zločinački karakter logora Jasenovac, koji tvrdi da u logoru nije bilo masovnih ubijanja, a uveliko umanjuje i broj zarobljenika. On je inače član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac čiji je cilj dokazati da je taj logor ustvari bio "radni logor za protivnike Nezavisne Države Hrvatske (u najvećem broju komuniste i njihove saradnike) te za grupu Židova koji su bili izuzeti iz deportacija u njemačke logore". Zajedno s bivšim uglednim hadezeovcem, višestrukim ministrom u hrvatskoj vladi, te novinarom koji je u zadnjih nekoliko godina, kako sam ističe, protjeran iz više medija, spomenuti negator ustaških zločina osnovao je Udruženje za promicanje istine o hrvatskoj historiji. Naravno, treba li reći da niko od osnivača ovog historijskog udruženja nije historičar. To ih, međutim, ne sprječava da zadnjih mjeseci obilaze Hrvatsku, i to uglavnom po dvoranama u vlasništvu katoličke crkve, kako bi poput pravih misionara svojom istinom pokušali prosvijetliti moralno i ideološki posrnule Hrvate. Tako su početkom novembra, nakon spomenutog gostovanja u emisiji Hrvatskog radija, dobili priliku učestvovati i na tribini o "istinama i lažima hrvatske historije" u dvorani ispod crkve sv. Ivana Krstitelja u Puli.
Istog (ovog) mjeseca u Zagrebu je održano još jedno okupljanje s ciljem revizije hrvatske historije. Ali ovaj put na perfidniji način nego što to rade negatori Jasenovca. Organizator "stručno-naučnog" okruglog stola bio je Počasni blajburški vod (PBV), udruženje koja već decenijama organizira komemoraciju za one pripadnike oružanih snaga NDH, ustaške političare i njihove simpatizere koji su nakon predaje jugoslavenskim partizanima u maju 1945., a zbog optužbi za saradnju s fašističkim i nacističkim okupatorima te za činjenje masovnih zločina prema civilnom stanovništvu osuđeni na smrt i strijeljani po slovenskim i hrvatskim šumama.
Perfidno ignorisanje pravih razloga zabrane okupljanja
Nažalost, niti PBV niti većina onih koji su pohodili komemoracije nikada nisu izustili riječ osude za rasne zakone uvedene od strane ustaškog režima ili za genocid počinjen nad stanovnicima NDH srpskog, židovskog ili romskog porijekla. Naprotiv, komemoracije su između ostalog služile za okupljanje onih koji u ustaškom pokretu i režimu ne vide ništa sporno, koji se i dalje vole oblačiti u ustaške uniforme, pjevati ustaške pjesme i pozdravljati se ustaškim pozdravom "Za dom spremni". A onda su austrijske vlasti, upravo iz navedenih razloga, odlučile zabraniti daljnja okupljanja na polju kod Blajburga, ali i ukloniti sa spomenika podignutog u "čast i slavu poginuloj Hrvatskoj vojsci" hrvatski grb koji počinje s prvim bijelim poljem. I tu sad dolazimo do maloprije spomenute perfidnosti.
Na "stručno-naučnom" okruglom stolu naglasak je bio na dokazivanju historičara iz HAZU i Hrvatskog instituta za historiju da se hrvatski grb s prvim bijelim poljem koristio i prije nastanka ustaškog pokreta i NDH. Što naravno niti jednom historičaru nije sporno niti problematično. Ali je to (perfidno) ignorisanje pravog razloga zašto su austrijske vlasti zabranile okupljanje. Jer, činjenica jest da se takav hrvatski grb koristio kroz historiju, da je "U" tek jedno u nizu slova abecede, te da svatko može biti spreman braniti svoj dom. Ali, onog trenutka kada u istom kontekstu spomenete pozdrav "Za dom spremni", naglasite slovo "U" i istaknete hrvatski grb s prvim bijelim poljem jasno je da mislite na ustaše i NDH. Ne samo da mislite na njih nego ih i podržavate. A to je trenutak u kojem bi društvo moralo pokazati minimum tolerancije i maksimum odgovornosti.
Pritom se minimum tolerancije ne smije odnositi samo na nogometne navijače nego i (ponajprije) na članove akademske zajednice, novinare, svećenike i sva ostala udruženja i pojedince koji svojim revizionističkim stavovima sramote Hrvatsku, ali i krše njezine zakone - zaključio je Klasić.