Građani Crne Gore će Milatovićevom pobjedom postati neka vrsta manjine u svojoj zemlji koju vole najviše na svijetu. Postat će unutrašnji, duhovni apatridi dok se kao duhovi budu šetali licem svoje svoje zemlje. E njima laku noć uz puno poštovanje za svaku bitku koju su vodili, piše Dragan Bursać, kolumnista CdM-a.
Ovaj naslov nije neka patetična frazetina, nego pravna, emotivna, semantička, pa ako hoćete i istorijska realnost, a koju će svi oni koji su nastanjeni u Crnoj Gori konzumirati od 3. aprila.
Ja ću vas podsjetiti da je u noći TV debate, sada već novi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, Mili Đukanoviću u jednom trenutku rekao “vi i vaši građani”, jasno se semantički distancirajući od takvog poimanja i koncepta demokratije.
Ostat će jako malo
Rečno-učinjeno.
Građani, nakon ovog večeras mogu na spavanje, makar na koju godinu, pa će vidjeti kad se probude šta će ostati od njihovih građanskih prava. Mislim jako malo. Sa druge strane, mladi Milatović je bio jako iskren, jer se i on i njegovi bore za ukidanje građanske Crne Gore. A njegovi su i duhovni oci na čelu sa živom Crkvom Srbije i pokojnim Amfilohijem Radovićem; njegov je i tehničko-ekonomski otac Zdravko Krivokapić; njegovi su Šešelj i ekipa; i Acika Raković parahistoričar srpskog sveta; njegovi su i Dodik i RS- bratija; i Vučić i tim oko Vučića su njegovi što mu sastaviše pokret, pardon partiju; njegovi su, kako vidimo, svi i svakojaki sa tolikom količinom moći da ni Jakov ovakav kakav je-nije mogao izgubiti izbore.
A izgubio je, preciznije, zaboravio ličnu kartu, pa je iz drugog pokušaja glasao. Valjda sam za sebe. Kao što je iz drugog pokušaja umjesto Milojka Spajića-srpskog državljanina došao tu gdje jeste i kao što je u konačnici kao rezerva Andriji Mandiću ušao u sraz sa Đukanovićem. Sa drugog mjesta, razumije se.
Rekli bi Jakov Broj Dva, dvojka mu donosi sreću, a kakva će sreća biti građanima, pardon, stanovnicima Crne Gore, čut će se.
Ono što se već sad zasigurno zna jeste pusti fakat da je kandidat opozicije Milo Đukanović izgubio izbore, a da srpski svet i njegovi bojovnici na terenu nakon Skupštine, nakon preuzimanja lokalne vlasti u najvećim gradovima zemlje, konačno imaju i amblematičnu titulu predsjednika Crne Gore. A taj predsjednik Crne Gore će uz gore pobrojane organizacije i pojedince koji su ga oblikovali, da ne kažem stvorili, zaista biti folklorni titular vlasti i neka vrsta PR- glasnogovornika za južnu RS.
Čestitao Dodik
Biće dakako onih koji će vam povrijeđenog ponosa kazati kako Crna Gora nije južni srpski svet, ali ti koji vas uvjeravaju kako zemlja nije srpski svet su vas ubljeđivati i mnoge uspješno ubijedili da je i Dritan Abazović “borac protiv korupcije“ a da je Zdravko Krivokapić “ekonomski stručnjak“. Pa će vas na koncu ubijediti da je Jakov Milatović egzekutivni Predsjednik Crne Gore.
A jedan od prvih koji Jakovu čestitao je Milorad Dodik, negator genocida i ljubitelj haških zatvorenika, koji je kazao:
- Čestitam Jakovu Milatović izbor za predsjednika Crne Gore. Nadam se da će Crnu Goru voditi putem napretka i prosperiteta i da ćemo u duhu dobrosusjedskih odnosa uspješno sarađivati na korist građana i Crne Gore i RS.“
Nema u Dodikovoj čestitki niti riječi o odnosima BiH i Crne Gore, jer to tako Dodik vidi. A Dodik vidi i buduću Crnu Goru izgrađenu po slici RS čiji je nesporni gazda. Vidi Crnu Goru kao srpsko-rusku gubernijicu koja izlazi na toplo more i koja će, kad smo već kod izlazaka, izaći možebitno i iz NATO pakta. Eto takva će sigurno sarađivati sa entitetom u čije ime je počinjen genocid i najgnusniji ratni zločini.
Manjina u svojoj zemlji
Pa će se praviti silne analize: Kako? Zašto? Zbog čega?
Neko će kazati da su Crnogorci indolenti i neodgovorni prema svojoj budućnosti, neko će kazati da su srbijanske političke partije i državne organizacije, Vučić i crkva maestralno odradile posao i svi će biti u pravu bez svake sumnje. Ono što je činjenica je da će generacije građanski orjentisanih stanovnika Crne Gore ne neko duže vrijeme izgubiti svetu mogućnost koju im je dao Ustav, a to je da zaista budu građani.
A ovako?
Ovako će građani Crne Gore biti neka vrsta manjine u svojoj zemlji, koju vole najviše na svijetu. Ovako će postati unutrašnji, duhovni apatridi u digitalnom izgnanstvu i kavezu oko sebe, dok se kao duhovi budu šetali ulicama Podgorice, Nikšića, Budve, a koji će, budite uvjereni u to postajati sve sličniji gradovima Srbije i RS-a, a ne obećanih EU prijestonica. E njima laku noć uz puno poštovanje za svaku bitku koju su vodili ne bi li osvjetlali obraz herojskoj Crnoj Gori. Svim ostalim, dobro vam jutro u srpskom svetu, to ste i željeli, da se ne lažemo.
A imat ćete se kad i kajati!
