Mnoge je rastužila vijest da je Saša Zalepugin, voditelj iz vremena bivše Jugoslavije, preminuo od posljedica moždanog udara, kojeg je doživio u oktobru. On je davno zacementirao svoj status legende.

Za "Dnevni avaz" često i rado je govorio, a posljednji intervju objavili smo u julu prošle godine, kada je Zalepugin proslavio 90. rođendan.

Rođen je u Sarajevu, a, iako dugi niz godina živi u Zagrebu, za svoj rodni grad uvijek je bio vezan. 

- Sarajevo se ne može izbrisati. Taj trag se iz sebe ne može izbaciti. Mislim, može ako ti je to nešto učinilo zlo, ali meni ne. Ja sam u Sarajevu preživio vrlo lijepih dana. U ratu, nažalost, dijete sam bio, ali se jako dobro sjećam svega što se u Sarajevu događalo. U onom ratu, u ovom drugom nisam bio, ali sam suosjećao s onima koji su patili u Sarajevu. Jer znam šta to znači - rekao je tada Zalepugin.

Isticao je da se voli micati s mjesta jer se uvijek nešto može naučiti, upoznati ljude, krajeve, običaje i kulture.

- I iz toga se daju izvući vrlo različiti zaključci, a jedan od najvećih i najvažnijih jeste da se svodi zapravo na isto, svi smo mi od krvi i mesa i ne zanima me koje si vjere, nacije. Zanimaju me dvije stvari – da li si pametan i da li si dobar. To je bitno. Bez obzira o kome ili čemu se radi. Ako u tome postoji segregacija ili rasizam, onda sam rasista. Ne volim glupane i ne volim loše ljude - govorio je Zalepugin.

Od 2006. i 2007. godine uređivao je i vodio nedjeljni šou program na TV OBN u Sarajevu.

- Nakon što sam otišao u penziju, radio sam na još nekoliko televizija. Naprimjer, u Sarajevu sam radio na OBN televiziji zajedno s Oliverom Mlakarom i pokojnim Mićom Orlovićem. Tamo smo radili, također, emisiju pod nazivom „Nedjeljno popodne“. Pa sam radio u Sloveniji pa u Rijeci. Nastavio sam se baviti televizijskim poslom na drugi način, kao savjetnik, kao mentor. Jer, naravno, nisam se više htio baviti vođenjem, kao voditelj. Zašto bih? Ima mnogo mladih i sposobnih ljudi koji to mogu raditi. Ali je pitanje onoga, možda osnovnog, šta mislim da nedostaje uopće na televizijama, a to je pitanje mentorstva, iskustva, prenošenje iskustava na mlađe. E, toga mi, nažalost, nemamo. Nemamo kontinuitet - rekao nam je tada Zalepugin.

O svom velikom uspjehu kao TV voditelja nije se volio hvaliti, iako je obilježio mnoge generacije.

- To je jednostavno dio mog posla. Od toga ja nisam pravio ni svečanost, ni predstavu ni parade. Radio sam svoj posao kao što doktor radi svoj ili inžinjer. Radio sam tako i nastojao sam da bude što bolje i, nasreću, uspio sam da radim nešto što je bilo dobro. Naravno, stvari se mijenjaju. Pitanje je da li bi u današnje vrijeme ono što sam ja nekada radio imalo smisla i da li bi bilo efikasno. To ja ne znam, stvarno, niti o tome razmišljam. Ali je činjenica da svako vrijeme nosi svoje breme, kako kaže narod. Prema tome, tada mi se dogodilo to što se dogodilo, da sam uspio napraviti nešto što je bilo malo drugačije, malo je odskočilo od ostalih programa. Moram reći da, onoliko koliko pratim televiziju, vidim da se trude da se napravi zanimljiv program. To je sada najveći problem kako napraviti. Znate ono, svi znaju šta je baklava, ali treba je znati napraviti - kazao je Zalepugin.