Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u svojim političkim nastupima i "obračunima" često koristi replike iz filmova, a za HRT je otkrio otkud inspiracija filmskom umjetnošću, koji su ga filmovima oblikovali i kojima se uvijek vraća.

- Proveo sam puno vremena u bioskopu. U onim zagrebačkim bioskopima 70-ih i 80-ih koji su imali onako uniformisane redove stolica, gdje je sve imalo svoj specifičan miris. Najdraži bioskop mi je bio Romana, u staroj Trnjanskoj iza suda", prisjetio se Milanović.

Budući da je živio na Trnju, to je bilo prvo kino u koje je otišao. Za HRT je otkrio kako je pobjegao od kuće kako bi gledao Brusa Lija i kako mu nije smetalo što je morao da čeka da prođe neko vrijeme prije nego što svi svjetski filmovi stignu i u jugoslovenske bioskope.

-Ne, bio sam dijete. Imao sam drugačiji doživljaj vremena. Bio sam srećan da nešto dođe. I nisam likovao zbog toga što to Poljaci ili Česi neće da vide, jer nisam ni znao kako oni žive. Ali da, mogao si kod nas da vidiš manje-više sve. Bilo je po bioskopima i te nekakve erotske produkcije njemačke, soft. Ono, 70-ih i 80-ih godina to smo išli kao rojevi pčela u bioskop to da gledamo" - kaže Milanović.

Brus Li važniji od Tita

Priznao je da ga je obilježio prvi film koji je pogledao u bioskopu.

- Pamtim kao danas. Bilo je vruće, jun, kraj škole. I sad ja zbrišem u bioskop sa nekoliko prijatelja i gledam tamo i shvatim da je Brus Li, koji je bio važniji od Tita, i to dosta važniji - sporedna uloga, da glumi nekog šofera tamo, koji se mlati pet minuta u filmu... I bili su neki plakati - to je morao biti 'Brutti, sporchi e cattivi' Serđa Leona - rekao je.

Da li je njegov život može da posluži kao materijal za film?

Na pitanje da li postoji neki moment u njegovom političkom životu vrijedan snimanja filma, odgovorio je da ne zna.-

- Moj politički život je vrijedan meni, ali je banalan u odnosu na političke živote i puteve ljudi koji su obilježili epohe. Mislim da ja nisam filmski materijal, a nije ni niko u Hrvatskoj. Neće biti rata. Rat čini persona dramatis -  rekao je Milanović za HRT.

Hrvatski i jugoslovenski film?

- Crno-bijela produkcija sa početka sedamdesetih bila je sjajna. Recimo, serija 'Sumorna jesen' o zagrebačkim ilegalcima u sukobu s ustašama u kojemu svi ginu. To je prethodnica 'Otpisanih', ali je bolje. To je takav noi - , smatra Milanović.

Za filmove "Kad budem mrtav i beo", "Zaseda" Žike Pavlovića i "Jutro" Puriše Đorđevića rekao je da su "filmovi veći od života". U tom smislu spomenuo je i film "Rondo" Zvonimira Berkovića. Za "Gruntovčane" je rekao da su produkcijsko remek-djelo i da su superiorni "Malome mistu" koje mu je draže, jer je porijeklom Dalmatinac. Za Kusturicu, Zafranovića, Paskaljevića i ostale iz "praške škole" kaže da su dobri autori.

"Balkanski špijun" je zlatni rudnik

- Lordan je rano prestao da snima. Meni je njegov Pad Italije malo previše ideologizovan, ali briljantno napravljen. To su nevjerovatni dijalozi i scene i interakcija glumaca i rad s glumcima" - izjavio je Milanović, koji je za "Balkanskog špijuna" rekao da je zlatni rudnik.

- Nisam shvatao da ću se tom filmu vraćati hiljadu puta, svakoj rečenici, svakom gestu, svakoj grimasi" -  kaže on.

Kao fantastičnu seriju izdvojio je "Grlom u jagode".

Od "Kuma" mu je draži "Bilo jednom u Americi"

- Meni činjenica da je neki film dobio Oskara ne znači mnogo, to mi nije referenca. Nekad je bila. Praktično većina filmova u koje se ulaže mnogo novca su blokbasteri, filmovi teškog adrenalina, bez 'filinga' - smatra Milanović.

Za "Kuma" je rekao da je genijalan film ali da mu je ipak bolji "Bilo jednom u Americi", jer je neko prvi put zagrebao po temi jevrejske mafije.