Nakon što je glumica Milena Radulović prijavila učitelja glume Miroslava Miku Aleksića, optužujući ga za silovanje maloljetnih učenica, na društvenim mrežama su uslijedili pogrdni komentari.

Istina, Radulovićeva i druge hrabre djevojke, koje su prijavile Aleksića, dobile su na hiljade poruka podrške, ali nisu izostale ni gnusne uvrede na njihov račun i na račun svih žena koje su preživjele seksualno nasilje.

Uvrede ispisuju i muškarci i žene iz Republike Srpske. Nema ih mnogo, ali su glasni i upečatljivi. I jasno pokazuju da su patrijahalni stavovi o silovanju i u 21. vijeku duboko ukorijenjeni. Po njima za silovanje kriva žena, a ako se usudi da javno progovori o “svojoj sramoti”, ona je – zna se šta!

– Uzroci silovanja su: kratka suknja, dekolte, promiskuitetna prošlost i slobodno ponašanje. Žene prave namigivačke i je*ozovne face, pa im je poslije kriv Mika ili Žika – napisala je jedna žena na Twitteru.

Druga se proslavila komentarom da “jedan muškarace ne može sam silovati ženu”, a ako to pokuša, dovoljno je da ona “vrišti i grebe”, pa neće biti silovana, piše Srpskainfo.

– Silovao je više puta? Nisu tu čista posla – još je jedan od komenatra.

– Da nije dala povoda, možda je ne bi silovao – poručio je drugi “ekspert”.

Najviše bure izazvao je komentar direktora IT sektora u jednoj poznatoj kompaniji u većinskom vlasništvu Republike Srpske.

– Joj ovih žena što traže medijsku pažnju, prijavljujući silovanje nakon 10 ili 15 godina. Sve kopiraju iz američkih medija. Srećo moja, nekad si mijenjala tijelo za korist i nisi to radila jednom, a sad hoćeš sramotu da mijenjaš za pažnju. Žrtva ode u policiju, a kurva u medije – napisao je ovaj direktor.

Stručnjaci upozoravaju da se, upravo zbog ovakvih komentara i stavova, žrtve seksualnog nasilja rijetko usuđuju da prijave nasilje. Umjesto da ih podrži i ohrabri, društvo ih na ovaj način gura u još dublji ponor. Izuzetak nije ni mlada glumica koja je svojim hrabrim činom, prekinula stravični krug seksualnog zlostavljanja i tako vjerovatno mnogo djece spasila od traumatičnog iskustva.

Ali, upravo zbog straha da im niko neće vjerovati, da će ih osuđivati, stigmatizovati i odbacivati, većina žrtava silovanja nikad ne progovori o traumi koju su preživjele.