Vuka Draškovića, pisca i lidera opozicije protiv Slobodana Miloševića tokom devedesetih u Srbiji, posljednjih godina najviše prepoznajemo po jugonostalgiji, ali onoj prema prvoj, Kraljevini Jugoslaviji. Nakon romana „Aleksandar od Jugoslavije“, Draškoviće je objavio novi raman „I grob i rob“, čija je radna smještena u ovoj bivšoj državi, tačnije u njenim posljednjim danima. Gostujući na beogradskoj Prvoj TV, Drašković je upravo govorio o 27. martu 1941., datumu kada je, nakon sporazum s Njemačkom o pristupanju Jugoslavije fašističkom trojnom paktu, uslijedio državni udar u Beogradu, koji je bio i povod njemačkog napadu na Jugoslaviju, čime je po okupaciji i okončan život ove države.

Drašković tvrdi da bi bez ovog državnog udara, kompletan prostor bivše Jugoslavije danas bio u neuporedivo boljem položaju:

„Taj poklič 'Bolje grob nego rob' donio nam je i jedno i drugo. Taj 27. mart jeste najtužniji datum u historiji, ali je plan Z4, stradanje Srba u Hrvatskoj, a kasnije i Miloševićev režim, odnosno uvođenje Srbije u rat sa NATO alijansom nepoštovanje, zaboravljanje, pa čak i slavljenje te tragedije", rekao je Vuk Drašković.

Kako je Drašković rekao, nesreće u Srbiji se ne zaboravljaju. Međutim, one se slave, pa se zbog toga i ponavljaju. Da nije bilo 27. marta, smatra on, ne bi bilo ni velike Hrvatske, ni četnika, ni partizana.

"Toga marta 1941. godine, Amerika je neutralna, Sovjetski savez je u svojevrsnom savezu sa Hitlerom. Jugoslavija je sa svih strana okružena kukastim krstom. U takvoj situaciji, pučisti, crnorukaška inteligencija i SPC uvode narod u najveću tragediju u srpskoj istoriji", kaže Drašković.

"Ivo Andrić, naš tadašnji ambasador, lijepo kaže 'Ničeg se nismo odrekli, a sve smo sačuvali' za dogovor u Beču, gdje bi Jugoslavija trebalo da pristupi trojnom paktu", objasnio je.

"U istom trenutku, Ante Pavelić rekao je 'Naša ideja o rušenju Jugoslavije je srušena. Ostaje nam jedino da se nadamo da će ludi Srbi da sruše bečki sporazum'. Nije prošlo ni dva dana, a ludi Srbi su ispunili želju jednog od najvećih naših neprijatelja", dodaje Drašković.

Po njegovom mišljenju, jedna od stvari koje najviše iznenađuju jeste "nagli preokret i sunovrat" političara Slobodana Jovanovića, koji je do dva dana pred puč podržavao kneza Pavla, a onda stao na stranu pučista. I dalje nisu sasvim jasni njegovi motivi za to, iako je i sam Jovanović pred smrt priznao da je pogrešio.

Poznato je i to da je Hitler zvao kneza Pavla "jeguljom". Zašto je to tako?

"Hitler je govorio da mu je knez Pavle najteži pregovarač, i da je koristio sve što je mogao da ga ubijedi da pristupi savezu sa Njemačkom. Kad god bi pomislio da izbegavanje riječi "ne", znači "da", Pavle bi mu izmigoljio iz ruku kao neka klizava riba, pozivajući se na demokratske procedure koje su u kraljevini morale da se poštuju za razliku od nacističke Njemačke", objasnio je Drašković.

Kompletan intervju pogledajte u nastavku.