Danas se obilježava 25. godišnjica genocida u Srebrenici, a u mezarju Memorijalnog centra Potočari smiraj je našlo još devet žrtava iz jula 1995. godine.
Grupisanje Vojske RS u istočnoj Bosni u junu 1995. godine natjeralo je veliki broj Bošnjaka iz okolnih mjesta da se sklone u Srebrenicu. Zbog nedostatka vode i hrane i velikog broja izbjeglica, vremenom su uslovi života u Srebrenici postali neizdrživi.
Nehumanost uslova života u Srebrenici je dovela do toga da Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija Srebrenicu i Žepu proglasi zaštićenim zonama.
Uprkos tome, komandant Glavnog štaba VRS Ratko Mladić je krajem marta 1995. godine donio Direktivu br. 7/1 čiji cilj je bilo "oslobađanje" enklave Srebrenica kroz "stvaranje uslova totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi".
Nakon pada enklave Srebrenica u julu 1995. godine, pripadnici VRS ubili su osam hiljada bosanskih muslimana. Malobrojni su uspjeli da preko Drine pobjegnu na teritoriju Srbije. Umjesto spasa od masovnih strijeljanja, vlasti Srbije su ih vratile u Bosnu i Hercegovinu, u ruke VRS. Mnogi su ubijeni, a većina se i dalje vodi kao nestali.
Pred Tribunalom u Hagu i sudovima u regionu, za genocid počinjen u Srebrenici do sada je osuđeno 47 osoba, na više od 700 godina zatvora, kao i četiri doživotne kazne zatvora.
Povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici danas su zvaničnici svih država nastalih raspadom Jugoslavije govorili o genocidu i izrazili poštovanje prema žrtvama, osim jedne. Jedina država koja još izbjegava priznati genocid u Srebrenici je Republika Srbija i njena aktuelna vlast.
Prije deset godina, Narodna skupština u Beogradu usvojila je Deklaraciju o osudi genocida, koja se poziva na presudu Međunarodnog suda pravde, ali termin "genocid" izostavlja.
Ni četvrt vijeka od genocida u Srebrenici, pomaka u suočavanju s prošlošću nema.
