FAST jedinica Srbije u suradnji s FAST jedinicom Hrvatske (Fugitive Active Search Team) u subotu je na graničnom prelazu Srbije s Mađarskom locirala i uhapsila dugogodišnjeg bjegunca Darjana Ješovnika Daka (33). Policiji je bježao osam godina.

Ješovnik je slovenski državljanin, rođen u crnogorskim Pljevljima, rodnome mjestu narkobosa Darka Šarića, a na tjeralici se našao 2011. kao jedan od osumnjičenika u najvećoj međunarodnoj operaciji suzbijanja trgovine kokainom u Europi, operaciji Balkanski ratnik, usmjerenoj upravo protiv Šarića i njegova kartela.

Za njim je bila na snazi međunarodna tjeralica zbog sumnje da je dio zločinačkog udruženja čiji su članovi iz Južne Amerike prokrijumčarili najmanje 718 kilograma kokaina prema Hrvatskoj, Sloveniji, Španiji i Holandiji.

Svi članovi zločinačkog udruženja uhićeni su u ranijim akcijama, no Ješovnik je uspio pobjeći. Nakon raspisivanja tjeralice pobjegao je iz mjesta prebivališta u Ljubljani i skrivao se u više država.

Policajci su njegovo hapšenje pripremali dugo, a kad su policajci iz tima FAST Srbije utvrdili da ima lažne dokumente na ime Uroš Vojinović zatvorili su ga u zatvor u Subotici. Hrvatsko pravosuđe tražilo je Ješovnika jer se nije pojavio na suđenju, a bio je jedan od osumnjičenih za šverc kokaina iz Južne Amerike u Evropu, koju je predvodio Petar Ćosić (40) zvani Šarac iz Tomislavgrada, piše Slobodna Dalmacija.

Uskok je optužnicu protiv švercera podigao u maju 2012., nekoliko dana prije isteka zakonskog roka od godine dana, koliko je maksimum za podizanje optužnice. U optužnici su tvrdili da je Šarac vodio švercere koji su kupovali, prenosili i posredovali u prodaji najmanje 339 kg kokaina dovezenog iz Brazila i vrijednog 12,8 miliona eura.

Osim Šarca, u švercu su sudjelovali njegov brat Ante Ćosić (44), Šaćir Lucević (36), slovenski državljanin, Manuel Vulić (26), zvani Manči, poduzetnik u Češkoj, Nebojša Erkman (36) iz Osijeka, Darjan Ješovnik (27), Stanislav Knežević (50) zvani Stanko iz Splita, Đorđe Fistrić (41) zvani Đoko iz Zadra i Vlatko Šoš (32) iz Zagreba.

Optužnica ih je teretila i da su se organizirali tako da su od januara 2010. do maja 2011. godine na području Zagreba, Zadra, Splita, potom Slovenije, BiH, Nizozemske i Španije preprodavali kokain, koji su prije toga dovozili brodovima iz Južne Amerike, odnosno Brazila, do luka u Španiji, a onda bi ih prebacivali na brze gumene čamce i prevozili do obale. Suđenje na splitskom Županijskom sudu počelo je krajem marta 2014. godine, gotovo tri godine nakon hapšenja, a iako je sudac vrlo često zakazivao rasprave, one u pravilu nisu održavane jer bi uvijek neko bio spriječen u dolasku.

Tako je bilo sve dok nije istekao maksimalni rok za istražni zatvor, a nakon što su svi okrivljeni pušteni na slobodu, jednaka priča se nastavila.
 Postupak je na splitskom Županijskom sudu za sedmoricu okončan 2018. godine tako što su se svi dostupni optuženi, osim Lucevića i Ješovnika, nagodili s Uskokom.

Određene su im kazne koje su bile jednake vremenu provedenom u istražnom zatvoru, tako da praktično nisu ni morali ići u zatvor. Jedino je Šarac dobio četiri godine zatvora, odnosno pola godine više od maksimalnog roka istražnog zatvora, koliko je proveo iza rešetaka na Bilicama.

Svima je oduzeta i protupravno zarađena imovinska korist, a najviše Petru Ćosiću, koji je ostao bez 150.000 eura, Mercedesa CL 500, nekoliko mobitela, laptopa, dvije centralne jedinice za videonadzor te kreditnih kartica.

Petar Ćosić je bio “mozak” organizacije, a ostali optuženi imali su svoje uloge u organizaciji. Kontaktirali su međusobno preko mobitela, koristeći se nadimcima i šiframa kako im se ne bi ušlo u trag.

Ćosićev brat Ante bio je zadužen za prijenos i isplatu novca nakon odrađenog posla, dok je Manuel Vulić bio zadužen za strateško osmišljavanje distribucije kokaina do krajnjih kupaca. Vlatko Šoš bio je zadužen za zaštitu interne telefonske komunikacije unutar grupe. Imao je dva “zaštićena” kriptirana mobitela preko kojih je uglavnom komunicirao s Vulićem, a po potrebi i s osobama hijerarhijski više rangiranim od Vulića.

Knežević je bio zadužen za angažiranje skipera, skladištenje robe po španjolskim jahtama i prijenos skuterima i ostalim plovilima do članova distributerske ekipe koji bi tu drogu dalje raznim putovima plasirali do krajnjih kupaca po Hrvatskoj, Sloveniji, Češkoj, Holandiji, Španiji i ostalim zemljama EU.