Hrvatski muslimani žive u velikom strahu. Boje se za svoj položaj. Brinu se da će biti izopćeni iz društva zbog pojedinaca koji pod lažnim razlozima dolaze k nama da bi agitirali za radikalne ideje, rekla je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. 

Ova njena izjava izazvala je burne reakcije u regionu, a novinar iz Hrvatske koji je rođen u Bosni i Hercegovini Raif Okić oštro je odgovorio. 

- Eto, ja sam musliman iz Hrvatske i ne bojim da će me društvo odbaciti zbog pojedinaca izvana koji dolaze da bi agitirali za radikalne ideje. Hajdemo sad nekoliko riječi o meni, rođen sam u susjednoj Bosni i Hercegovini, od 1989. godine živim u Hrvatskoj, Domovinski rat sam proveo na okupiranom području, meni bliski ljudi su ležali u srpskom zatvoru. Hrvatsku vojsku dočekao sam u vlastitoj kući. Iako bi bilo bolje reći da sam dočekao svoju vojsku, jer vojsku u kojoj su bili deseci hiljada mojih sunarodnjaka, vojsku u kojoj je poginulo više od 1.000 njih, ne mogu nikako drukčije gledati nego kao svoju. Isto tako ni na Hrvatsku ne mogu gledati nikako drukčije nego kao svoju državu - napisao je Okić.

Istakao je da ga je hrvatsko školstvo obrazovalo.

- Još uvijek se sjećam pokojnog Mije Žutića i njegovog bordo Fiata u kojem smo išli po školskim takmičenjima. Hrvatsko društvo me oblikovalo, ali i prihvatilo. Moja prva prava učiteljica, osoba koja mi je neopisivo pomogla, Jana Markulin i danas odgaja nove generacije učenika u istom tom Topuskom. Upravo zbog svega toga mogu s određenom dozom autoriteta reći da se mi, muslimani, u Hrvatskoj ne bojimo "pojedinaca koji pod lažnim razlozima dolaze k nama da bi agitirali za radikalne ideje". Mi muslimani se bojimo kad vidimo da je Dario Kordić, osuđen zbog zločina u Ahmićima, rado viđen gost po raznim manifestacijama - dodao je Okić.

Pojasnio je da je u Ahmićima, za one koji ne znaju, 16. aprila 1993. godine ubijeno 116 civila. Najmlađa žrtva je imala tri mjeseca. 

- Razmislite malo o tome. Beba je imala tri mjeseca. Kordić i njegovi suradnici su osuđeni na razne zatvorske kazne zbog tog zločina i, umjesto da je izopćen iz društva zbog takvog grozomornog zločina, on se često nađe u prvom redu neke manifestacije. Ovih dana je godišnjica terorističkog napada na Njujork, a kao i dobar dio ljudi, i ja se sjećam što sam radio kad sam čuo tu vijest. Tog dana sam u Topuskom, prolazeći kraj katoličke crkve, raspravljao s prijateljem o tome koliko poremećen čovjek mora biti da ubije toliko civila. Ni tad, a ni kasnije, nismo raspravljali o tome hoće li Marko, Goran, Ivana ili Nikolina (sve su to imena mojih školskih kolega) o meni misliti išta loše - napisao je Okić.

Samo jednom u životu sam se pitao kamo ovo društvo ide, dodaje on.

- Kad sam Darija Kordića vidio u prvom redu Hoda za život. "Ruku pod ruku" sa Željkom Markić, eurozastupnicom Marijanom Petir i Sanjom Orešković, suprugom tadašnjeg premijera Tima. Čovjeka koji se nikad nije pokajao zbog zločina počinjenih uz njegovo znanje, a često i odobrenje. Tajni dokumenti hrvatske policije kažu da je prije napada na Ahmiće neko dobacio da tamo ima i djece, a Kordić je, kao iz topa, odvratio: "Pa, šta onda? Ta djeca bi mogla postati odrasli ljudi!" Zbog takvog čovjeka se muslimani boje da će ih hrvatsko društvo odbaciti. Kakvo god ono bilo, hiljadama mojih sunarodnjaka i vaših sugrađana je jedino koje znamo. S druge strane, Kordić je rođeni Sarajlija. Pa je možda na njega Kolinda mislila kad je govorila o pojedincima koji pod lažnim razlozima dolaze k nama da bi agitirali za radikalne ideje - rekao je Okić.