Kada je Maja Lazarevska iz Skoplja htjela da odvede svog sina Lea na bazen, odgovor koji je dobila ju je šokirao.

- Zabranjeno je kretanje sa invalidskim kolicima po bazenu - bio je odgovor osobe zaposlene na Olimpijskom bazenu u Skoplju.

Maji je poznato da se na bazene ne smiju voditi psi, ali da se zabrani ulazak djetetu sa posebnim potrebama, to joj nikako nije jasno, jer je i ranije svog sina, na kupanje i rekreaciju vodila u druge bazene. 

- Leo ima devet godina i često idemo na bazene jer je za njegovo stanje neophodno plivanje. Zbog spazmi u tijelu, jedino u vodi može slobodno da se kreće. Jedini bazen sa adaptiranim sadržinama i rampom za silazak u bazen je Karpoš.

- Tamo djeca, svaki dan od 16 do 17 sati, preko udruženja "Dajte nam krila", imaju besplatan termin i dobijaju terapeutsko plivanje. Bazen će zbog čišnjenja biti zatvoren do 12. avgusta, pa sam sina htjela da odvedem na Olimpijski bazen, ali sam tu naišla na zatvorena vrata - požalila se Maja omladinskom radiju MOF.

- Kretanje sa invalidskim kolicima svuda u Makedoniji je veliki problem. Zato sam se prije nego što smo krenuli javila da pitam da li imaju rampu, stepenice, kako je u svlačionicama, jer ja sina treba da presvučem... Na to sam dobila odgovor da je ulaz takvim osobama zabranjen. Bila sam šokirana jer takav odgovor nisam očekivala. Ovo je još jedan oblik diskriminacije - kaže Lazarevska.

Svoje neprijatno iskustvo ona je opisala na socijalnim mrežama, gde su je ljudi masovno podržali.

- Problem nije u pristupu do bazena, već u tehnološkom korištenju bazenske vode. Kada dođe invalid sa kolicima, treba da uđe u svlačionicu, da obuče kupaći kostim, da nosi poseban peškir i fen, treba da se presvuče i istušira, da prođe kroz dezinfikaciju prije nego što dođe do bazena. A kad stigne, treba i da uđe u vodu. Kako ? Mi nemamo posebne liftove za spuštanje u vodu - pravda se Manevski, i dodaje da je još veći problem taj što oni nemaju ni tehničke, ni finansijske mogućnosti da garantuju sigurnost osobama sa invaliditetom, kada u bazenu ima stotine osoba.

Rebeka Jankovska Risteski, iz Udruženja za djecu sa posebnim potrebama "Dajte nam krila", je svjesna da je Olimpijski bazen privatan, ali je uvjerena da ako postoji volja, tada se lako prevazilaze sve prepreke, pogotovo finansijskog karaktera.

- Onaj ko hoće, sve može. Ako se ima dobra volja, sve se može napraviti. Postoje fondovi u ambasadama, humanitarnim i nevladinim organizacijama, donacije. Dakle, nema opravdanja. Sve je do svjesnosti i volje ljudi - kaže Jankovska Risteski.