Bh. glumac Enes Kozličić sve više privlači pažnju publike talentom i raznovrsnim ulogama. Oduševljenje publike izazvao je i ulogom u predstavi “Blank”, autora Feđe Štukana, u režiji Kokana Mladenovića.

Kozličić je za “Dnevni avaz” otkrio da je rad na predstavi “Blank” bio veoma intenzivan i zahtjevan.

Čast mi je

- Kreativni, odnosno naš dio posla je bio veoma zanimljiv i detaljan, međutim, najviše problema u samom radu smo imali zbog budžeta KS koji nije usvojen, tj. zbog ljudi koji ne znaju raditi svoj posao, u ovom slučaju to su naši političari. Rad s Mladenovićem je bio zanimljiv, produktivan i poseban. Režiseri poput njega su rijetki i uvijek je zadovoljstvo i čast raditi s takvim profesionalcima - poručio je Kozličić.

Istakao je da mu je ovo prvi put da radi predstavu, a da je pritom pisac živ i skupa s njim na sceni.

- Ono što je veoma zanimljivo jeste da sve vrijeme dok smo radili, pa i sad dok igramo predstavu, Feđa je prisutan na sceni i gleda sve to što mi radimo od "njegovog života". To nosi određenu dozu odgovornosti prema njemu kao kolegi glumcu, prije svega, a onda i piscu, jer je i pisac partner na sceni. Mislim da je Feđa uradio odličan posao što se tiče muzike u predstavi i bilo je zadovoljstvo raditi s njim - istakao je Kozličić.

Diplomirao je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i od tada niže uspjehe na filmu, televiziji i teatru.

Uzdah publike

- Pozorište mi je veoma važno jer, za razliku od filma ili TV projekata, ono je "živa stvar". Film kad snimite, on nastaje u montaži i kao takav je završen. Predstava nastaje u procesu rada na istoj, "rađa" se na dan premijere i nastavlja da živi sve dok je to moguće. Samim tim, predstava uvijek ima prostora za promjenu ili nešto novo, dok film nema tu mogućnost. Pozorište se dešava tu i sad, što daje glumcu i publici priliku za neku vrstu eskapizma od svakodnevice, od nas samih, pa bar i na sat. Kad kao glumac osjetite publiku kako vas prati i "diše" s vama tokom predstave, osjetite i čujete svaki njihov uzdah, osmijeh, jecaj, to vam daje dodatnu potvrdu za rad i napredak, kao i aplauz poslije predstave - kazao je Kozličić.

Razvoj filmske i pozorišne industrije u BiH gleda kao izazov s kojim se suočavaju umjetnici u današnjem društvu.

- Kao realist, rekao bih da će razvoj, ako je uopšte moguć, zbog okolnosti u kojima se nalazimo, biti veoma težak, mukotrpan i surov, najviše za umjetnike i ljude koji se bave filmom i pozorištem. Kao optimist, rekao bih da ćemo uspjeti i da će to biti veoma brzo - dodao je Kozličić.

Odgovornost u roli

Kozličić je istakao da mu je u dosadašnjoj karijeri najteža bila uloga Branka u predstavi "Moj sin samo malo sporije hoda" i uloga Suada u filmu "Tako da ne ostane živa".

- Najviše zbog odgovornosti koju sobom nose. Trenutno sam i u procesu rada na novoj predstavi u produkciji Kamernog teatra 55, a radim i na nekoliko svojih privatnih projekata, snimam kastinge i veselim se ljetu - rekao je Kozličić.