Izvor rijeke Bune ispod stijene visoke 200 metara u Blagaju, jedan je od najvećih i najljepših izvora u Bosni i Hercegovini, ali i Evropi. Ovaj dragulj Hercegovine nalazi se nedaleko od Mostara i jedno je od najatraktivnijih bosanskohercegovačkih izletišta i centara vjerskog turizma, jer najveću pažnju privlači tekija koja je izgrađena u podnožju stijene, na mjestu starijeg bogumilskog svetišta o kojem historija nije sačuvala preciznih podataka.
Tekija na vrelu Bune sagrađena je najkasnije 1520. godine i pripadala je raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvođena vekilom (zamjenikom šejha) nakšibendijskog reda.
Više puta obnavljana
Prvi zapis koji govori o ovoj tekiji datira iz 1664. godine, kada je u svom „Putopisu“ spominje osmanski putopisac Evlija Čelebi.
- Na litici na samom izvoru Bune podignuta je tekija, a uz nju i musafirhana s turbetom. Unutar tekije nalazi se velika postorija (semahana) u kojoj derviši obavljaju svoj obred. Unutar semahane nalazi se mihrab. U sklopu tekije nalazi se i stan za šejha i čuvara tekije – zapisao je Čelebi.
Mušir (maršal) Osmanskog carstva Omer-paša Latas, 1851. godine, naredio je prvu obnovu Tekije u Blagaju. Trideset godina nakon te prve obnove obrušila se stijena koja je srušila Tekiju, a tek 1952. godine Tekija je drugi put obnovljena. Posljednji put ova tekija je obnovljena 2011. godine, a godinu kasnije obnovljena je i musafirhana na njenom ulazu.
Legende o Tekiji
Brojne su legende o Blagajskoj tekiji, a jednu od interesantnijih zabilježio je u svojoj knjizi „Mostar“ austrijski književnik Robert Michel, koji je cijeli svoj književni opus posvetio bosanskohercegovačkoj tematici.
- U pećini vrela Bune gazdovao je u stara vremena jedan strahoviti zmaj, kome je narod svake godine morao izručiti kao dar jednu mladu djevojku za žrtvu. Red je došao i na lijepu Milicu, kćer hercega Stjepana. Iz grada je vodio jedan podzemni hodnik sve do jedne stjenovite izbočine, usred strmene stijene. Tamo je Milica izložena nemilosti zmaja.
U Blagaj je upravo bio došao iz Sirije pobožni derviš Salih, plavi. Pri pogledu hercegove kćeri vatrena ljubav upali mu srce i dade mu takvu nadljudsku snagu i smionost da je zmaju uzmogao istrgnuti dragocjeni plijen.
Zmaj se silovito borio sa Salihom i svojim repom je odvaljivao teške blokove strmene stijene, dok najzad pod udarcima Salihovim nije ognjenu dušu ispustio. Iz zahvalnosti dade herceg hrabrom dervišu svoju kćer za ženu i sagradi mu tekiju na mjestu gdje je zmaja pobijedio.
Narod ga je poštovao kao sveca. Živio je kao šejh s Milicom u tekiji sve do svog blaženog kraja - zapisao je Robert.
Nacionalni spomenik BiH
Prema drugoj legendi, „pred mrak je projahao kroz blagajsku čaršiju starac s bijelom bradom, na bijelu konju, u zelenoj odori sa sarukom (platno oko kape). Otišao je prema vrelu. Ljudi su klanjali akšam-namaz, a starac se nije vraćao. Očekivali su da će odsjesti u musafirhani begova Velagića.
Buna je nadošla tako da nije mogao preći, a na ovoj strani je tolika strmina da je nemoguće, na konju, obnoć proći. Tražili su ga, ali uzalud. Onda zaključiše da je dobri i da se gajb učinio (misteriozno iščezao), te mu podigoše turbe i tekiju“.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, 2003. godine, proglasila je Tekiju u Blagaju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Kako je navedeno u odluci Komisije, „Nacionalni spomenik čine turbe i musafirhana sa ostacima tekije i mlinicama na rijeci Buni, sa prirodnim okruženjem i izvorom Bune i liticama“.