U širokom rasponu stilske raznolikosti, koja odgovara višegodišnjoj profilaciji Festivala MESS, posebno će biti zanimljive predstave koje će teatarskim jezikom farse ispričati priče inspirirane ratom, patriotizmom, te historijskim prilikama.
Upravo takve su „Cezary odlazi u rat“ poljske produkcije Komuna Warszawa, „Deveta“ u produkciji slovenske Via Negative i „Kraj misije“ nastao u njemačko-kamerunskoj produkciji kainkollektiv/OTHNI Laboratoire de Théâtre de Yaoundé.
U raznolikosti predstava, od plesnog i fizičkog teatra, preko muzičkog teatra, do predstava dramskog prosedea, snažan utisak će ostaviti i predstave koje autorski propituju klasiku u kulturološkom i sociološkom kontekstu političkom kontekstu svojih kultura kao što su „Macbettu“ i predstava koja će predstavljati BiH, nastala u koprodukciji NPS i Scene MESS „Kralj Lear“, u režiji Diega de Bree.
Kada se različite strategije otpora prema fundamentalističkom konzervatizmu i autokratiji desničarskih stranaka potroše, umjetnost koja stimulira kritičku svijest dođe kao melem na ranu, kako to često i biva.
Ovog puta izvedbu koja pokušava uraditi upravo to režirao je Cezary Tomaszewski, a ona se zove "Cezary odlazi u rat" (subota, 06. 10., 18h, SARTR).
Slovenska produkcija Via Negativa dolazi s predstavom “Deveta” u režiji Bojana Jablanoveca, koji je s umjetnicima/ama stvorio performans kao odgovor na Betovenovu Devetu simfoniju, muzičko djelo o vrijednostima humanizma, koje je u suštoj suprotnosti sa stvarnošću, tako u današnjem vremenu zvuči jeftino.
"Grandiozna Deveta simfonija ostavlja sve ogoljeno, umanjeno, jasno. Pet golih umjetnika sjede na stolicama, imitirajući galopiranje. Oda radosti. Umjetnici kao konji. Pola ljudi, pola konji. Veličanstveno'', isječak je iz jedne od kritika predstave koja će biti prikazana kao druga u noći otvaranja Festivala, 29. 9. u 22 sata u SARTR-u.
U ovoj izvedbi kainkollektiv i OTHNI zasnivaju putovanje na temi koja je jedan od najvećih tabua germansko-kamerunske historije: ropstvo. Susret vrlo različitih muzičkih tradicija stvara novi zvučni reljef koji dolazi u dodir s konkretnim i zamišljenim reljefima evropsko-afričke historije: od jadikovki preko radničkih i pjevova otpora do europskog repertoara opere. Ovo je izvedba muzičkog teatra koja dovodi naše nepoznato i potisnuto naslijeđe iz dubina historije dok ono ne eksplodira u našim ušima. „Kraj misije“ u programu Festivala MESS je 6.10. u 19.30 sati na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.
Šekspirov “Magbet” se izvodi na sardinijskom jeziku te u skladu sa čistom elizabetanskom tradicijom od u cijelosti muške postave. Ovdje imamo sumorne zvuke stočnih zvona i prastarih instrumenata, životinjske kože, rogove, pluta. Moć gesti i glasa, srodstvo sa Dionizijama i, istovremeno, nevjerovatnu formalnu preciznost plesova i pjeva. (3.10., 19.30h, NPS).
Od društvene i političke drame reditelj sarajevskog „Kralja Leara“ Diego de Brea postepeno vodi Šekspirovu priču do porodične i, na koncu, najintimnije tragedije nekadašnjeg vladara, a sada kralja bez krune i trona, koji je samog sebe porazio, te unesrećenog oca koji se odrekao ne samo vlasti, no i vlastite kćerke (2.10., 19.30h, NPS).
