Izet Kiko Sarajlić, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika, rođen je na današnji dan 1930. godine u Doboju.
Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se nastanjuje u Sarajevu, u kojem će ostati sve do kraja života, 2002. godine, kojem je svoje najljepše pjesme i posvetio.
U Sarajevu je pohađao Mušku gimnaziju, a u svijet jugoslovenske poezije ulazi kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije „U susretu“. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar, a pisati nikada nije prestajao.
Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Udruženja intelektualaca "Krug 99". Objavio je više od 30 knjiga poezije, od kojih su neke prevedene na 15 jezika. Za Sarajevsku ratnu zbirku pjesnik je rekao:
- Ovo je jedina zbirka za koju bih mogao reći da bih volio da je nikada nisam napisao – kazao je tada za Sarajevsku ratnu zbirku.
Uvijek aktualna i bliska, poezija Izeta Sarajlića oplemenjuje svakog svog čitaoca. Nije potrebno tragati za estetskim doživljajem, on je pred čitaocem u svakoj Sarajlićevoj pjesmi.
Slatko-gorku pjesničku intonaciju, prepoznatljivu upravo kod Izeta Sarajlića, mnogo kasnije moguće je pronaći kod mnogih naših pjesnika, niko nije utjecao na savremeno bh. pjesništvo koliko Kiko.
Izet Kiko Sarajlić preminuo je 2. maja 2002. godine u Sarajevu.
- Mi nemamo Bulonjsku šumu ni Haj Park ni Vrapčja Brda
i što se lirike tiče, s jeseni, kad počne da opada lišće,
u ovoj varoši koja je baš u lirici oskudna i tvrda
mi nismo imali gdje da idemo nego na Vilsonovo šetalište - ovim stihom Kiko započinje svoju pjesmu napisanu 1992. godine o Vilsonovom šetalištu, gdje se danas nalazi bista njemu posvećena.
