Predstavom “Tesla Anonimus”, koju kao autor i reditelj potpisuje Filip Šovagović (51), prije nekoliko mjeseci otvorena je nova Scena 121 pozorišta „Gavella“ u Zagrebu. S istom predstavom gostovat će na Festivalu „Dani Jurislava Korenića" u Kamernom teatru 55, koji će u Sarajevu biti održan od 16. do 23. decembra.
Enigmatičnog naučnika glumi Marko Petrić dok scenom odjekuje “Shine On You Crazy Diamond” legendarnog „Pink Floyda“, a da rad na ovom komadu nije bio lagan te da je, osim reditelja, iscrpio i ostale aktere, potvrdio je i sam Šovagović.
On je glumac, pisac, reditelj i muzičar za kojeg često kažu da je posebna pojava u kulturnom prostoru.
U razgovoru za „Dnevni avaz“ kazao je da mu gluma nikad nije bila broj jedan, a u posljednje vrijeme dosta se usmjerio na režiju, pa je prema njegovim tekstovima nastalo nekoliko pozorišnih predstava.
Kako je došlo do realizacije „Tesle Anonimusa“, raduje li se gostovanju u Sarajevu, šta ga inspirira u stvaranju otkrio je za naš list.
Glavni lik
- Stvarno se iskreno radujem posjetu Sarajevu, za taj grad me vežu lijepe uspomene. Mi imamo određeni broj navijača za ovu predstavu, koji su nadglasali vječnu skepsu oko kazališta koje nije standardizirano, u smislu da se ne radi o nekoj velikoj drami gdje glavni lik elaborira svoj veliki emocionalni problem s kojim mi onda suosjećamo ili ne. Ovo je predstava o uspješnom čovjeku, nema ubistva i nema krvi – govori Šovagović.
Kakvo je Vaše mišljenje kada su u pitanju međuregionalna saradnja i gostovanja?
- Mislim da je ključno pitanje za vidljivost neke predstave njeno gostovanje, šteta je truda, energije i novaca, a da predstava ne obiđe barem regiju. To nisam izmislio ja. Predstave su odavno na gostovanjima.
Raditi priču o Tesli, možemo slobodno reći, veliki je zalogaj.
- Slučajno sam se našao u tome, počelo je na inicijativu Tvornice lutaka i Petre Radin. U početku smo htjeli napraviti predstavu za djecu, ali smo shvatili da djeca to teško mogu shvatiti, ona najmanja. A i drugo, u toj priči je bitno da Teslin životni put obiluje buntovništvom i neslaganjem s okolinom. Smatram da je to ispravno, ali na takvom putu uspije jedan od milion, morate biti Supermen, zato smo odustali od dječije predstave i radili je za ozbiljniju publiku. Inače, bavio sam se projektom desetak godina, puno je tu fizike i matematike i za razumijevanje mi je bilo potrebno izvjesno vrijeme. Tesla je živio nekoliko života, non-stop na putu, ne znamo za neki njegov stan, naprimjer.
Je li bilo teško velikog naučnika posložiti kao lik?
- Pa i jeste i nije. Ne znate na početku šta je bitno u toj šumi, a šta nije. Pokušavali smo izbjeći sat historije i sagledati Teslu kao lik koji je zaista kompleksan. Njegov smisao za umjetnost bio nam je glavna vodilja.
Gledajući iz današnje perspektive, je li Tesla pogriješio u nastojanju da svijet učini boljim?
- Više je akcent na ovo Anonimus, jer je riječ višeslojna. Tesla je smatrao da bi struja, poput vode i zraka, trebala biti besplatna, ali naravno da u tome nije uspio, niti će iko ikada. Možda sam u krivu, možda nam predstoji jedan takav period, ali bojim se da mi to nećemo doživjeti. On sam je shvatio da patenti i patentni zavod zapravo služe za zaštitu financijskih prava pronalazača plus institucija tog zavoda i slično, i to je glavni paradoks njegovog humanitarnog rada.
Platiti račun
Jednom prilikom kazali ste da Vas ne zanimaju velike drame, nego mali sukobi. Inače, projekte koje radite čine li mali sukobi?
- Da, zanima me ima li drame u tome, da nakon čitanja nekog lijepog romana vi morate u poštu platiti račun. Ima li drame u smiješnome i slično. Drama i ne mora biti sukob.
Koliko se priče koje su se desile nekada davno mogu poistovjetiti s trenutnim dešavanjima?
- Ne znam to najbolje opisati. Vjerojatno je historija učiteljica, ali i sramota čovječanstva. Zapravo, ne poznajući historiju, vi svakako možete imati više povjerenja u ljude, a sa svim tim saznanjima iskreno se bojim za globalni optimizam.
Kojoj publici je namijenjena predstava „Tesla Anonimus“?
- Mislim da je koncipiran za publiku od 7 do 77 godina, predstava nije glasna, pa je mogu pogledati i oni s osjetljivijim sluhom. Ako se izgubite u šumi likova, nije bitno, predstava se može pratiti i ako vam neke informacije promaknu.
Inače, jeste li privatno društvena osoba?
- Dosta sam asocijalan u posljednje vrijeme. To je vjerojatno neka organska obrana od svakodnevnih tema. Ne zanima me mnogo toga, riječi mi znače više nego prije. Ljudi su u stanju izgovoriti svašta, a da se sutradan toga uopće ne sjete.
Kre, kre, kre
Kako biste u tri riječi opisali svijet u kojem živimo?
- Kre, kre, kre.
Nisam neki muzički producent, ali ne predajem se
- Uglavnom sam vezan za „Gavellu“. Upravo smo pred premijerom „Ričarda III“ u režiji Aleksandra Popovskog. U posljednje vrijeme dosta snimam kada je muzika u pitanju. Bavim se snimanjem, mikrofonima i slično. Shvatio sam da ono što nije snimljeno nije ni odsvirano. Posljednji rad zove se „Autsajder“, muzičko-dramska minijatura od pet minuta. Nisam baš neki muzički producent, ali ne predajem se. Napisao sam i scenarij za film „Cigla“, pa ću to sad gurati neko vrijeme, možda uspije. Napravio sam i ulogu u filmu „Osmi povjerenik“, bio sam sedmi povjerenik, film izlazi ovih dana, pravo dobra stvar... - kaže Šovagović.
Pitanje za naslov
Nosite epitet velikog šarmera i zavodnika. Laska li Vam to?
- Ovo je pitanje za naslov. Nisam zavodnik, a ni šarmer. Ne znam kako ste došli do tog zaključka, ali, eto, i taj mit me valjda prati. Svašta sam čuo o sebi. Između ostalog, imam i dosta veliku zbirku propalih štoseva na svoj račun, dakako.
