Fijasko nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine u utakmici protiv Njemačke (7:0) ostat će upisan kao jedan od najmračnijih dana u historiji fudbala naše zemlje. I oni koji nisu ništa očekivali ostali su duboko razočarani viđenim na terenu. I sama pomisao na rezultat izaziva jezu, i to da progmiže niz cijela leđa. Kako se nama ovo dogodilo? Pa, zar nismo mi bolji od onih koje smo s podsmijehom gledali. Realnost, zaista, udara tamo gdje najviše boli - u ego.
Oni koje smo nekada zvali "Zmajevima“ sada su ništa više nego jedna obična neuigrana grupica, (možda) željna rezultata, ali s malo potrebnog talenta da pariraju svojoj potencijalnoj želji.
Hoćemo li poslije novog žrijeba svi pohrliti da vam opet dajemo na značaju, da računamo koga možemo i ne možemo pobijediti, vrlo vjerovatno da hoćemo. Ne možete vi nas toliko puta zaj**ati, koliko mi vama možemo slijepo vjerovati. Kao toksična veza, uvijek nas dovoljno emocionalno zlostavljate da vam povjerujemo tek toliko da nam još jedan dan ili sedmicu pokvarite.
Ali, nastavljajući u tom tonu, možda nešto i naučite iz cipelarenja u Frajburgu. Možda vas to razbudi. I dok razmišljate kako opet 38-godišnjaka nagovoriti da vadi kestenje iz vatre, što više ni Portugal ni Argentina ne čine (a svi znaju koliko su ovisni o svojim 38-godišnjacima bili), zapitajte se šta radite pogrešno. Do tog trenutka, vi "Zmajevi“ više niste. Ne kaljajte nečiji rad i trud. Neki su krvarili za to što vi olako shvatate.
"Zmaj“ je sada ubijen, živio „Zmaj“ (ako se ikada više novi i rodi)...