Uz svu dobru volju, želju i nadanja da ova država ima budućnost, posebno onu u Evropskoj uniji, kako ne kritizirati one na vlasti. Evo, kako?
Evropska komisija je usvojila reformske agende pet država zapadnog Balkana - Albanije, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije. I pogodite šta? Jedino Bosne i Hercegovine tu nema. Jedino naša država nije bila sposobna predati kompletan dokument - Reformsku agendu. Ne, nego su je poslali nepotpunu Evropskoj komisiji.
Ovaj korak je bio ključan za isplatu sredstava u okviru Fonda za reforme i rast u vrijednosti od 6 milijardi eura, a koja će se izvršiti po ispunjenju usaglašenih reformskih koraka. Dakle, ostali smo bez gotovo dvije milijarde KM.
Opet, valjda, nadajući se da će nam Komisija "progledati kroz prste“. Pa, dajte, uozbiljite se. Vremena više nema, iscurilo je.
Da nisam prisustvovala u Briselu općem oduševljenju delegacija iz BiH, predvođenih ministrima Elmedinom Konakovićem i Edinom Fortom, istinskoj sreći, na historijski dan kada je Vijeće Evrope dalo zeleno svjetlo za pristupne pregovore naše države EU, mislila bih da stvarno sve na vlasti zaboli neka stvar.
Ali bila sam dio toga, iskrenih čestitki. I njih dvojica samo su predstavljala i ostale koji misle isto – da je budućnost BiH u EU.
Sjajno. Politika kompromisa i dijaloga dala je rezultat, pomislih.
I šta se onda desi? Nagli sunovrat. Ali toliko nagao da nismo mogli ni upratiti kada i gdje tačno su prestali ta euforija, rad i trud na ovom vrlo važnom pitanju za sve građane ove napaćene, ali predivne zemlje, koja itekako ima šta ponuditi članicama EU.
Odjednom, nismo više lideri u integracijama u EU (mada, realno, nikada nismo ni bili, već su nam samo dobre odluke i koraci dali vjetar u leđa da se hvalimo), sada smo na samom začelju svih zemalja zapadnog Balkana. Najgori od sve djece, kako se kaže.
A to nikome ne ide prilog, ni onima na vlasti, ni onima koji su tu vlast birali.
Korak naprijed, nazad dva, kaže poslovica. BiH je prekucala i to, nije dva, nego deset unazad.