Za nekoliko dana navršit će se tačno godina otkako su, pod još nedovoljno jasnim okolnostima, pripadnici Hamasa ušli na teritoriju Izraela, gdje su ubili više od 1.100 osoba, a veliki broj njih odveli u zarobljeništvo. Prema izvještajima „Human Rights Watcha“, pripadnici ove formacije počinili su tog dana brojne zločine.
U danu u kojem su pred kamerama slavili privremeni upad na teritoriju Izraela, zli duh pušten je iz boce u kojoj kao da je jedva čekao svoju priliku.
Od tada pa do danas gotovo dva miliona Palestinaca u Gazi pokušava preživjeti pakao, koji im svakodnevno priređuje izraelska vojska.
Stanovnici Gaze, nakon 7. oktobra, preživljavaju 365 istih, gorih, krvavih, gladnih i žednih dana u kojima nestaju i posljednji tragovi ljudskosti i međunarodnog humanitarnog prava. Blizu 42.000 ugašenih života, uglavnom djece i žena, hiljade tijela koja još nisu ni izvučena ispod ruševina, oko 100.000 ranjenih, dva miliona ljudi bez doma i prava na život…
Je li moguće da su pripadnici Hamasa bili baš u svakoj bolnici, školi, izbjegličkom kampu, svakoj zgradi, kući, pa ništa nije pošteđeno bestijalnih bombardiranja?
Jesu li se zaista uspijevali prerušiti u uposlenike humanitarnih organizacija, pa je u prvih pola godine opsade Izrael ubio i više od 200 humanitarnih radnika ili više nego što je poginulo u cijelom svijetu u posljednjih 30 godina? Jesu li pripadnici Hamasa nosili i kamere pa je ubijeno i više od 160 novinara? Zato, blago rečeno, neuvjerljivo zvuče izjave ambasadorice Izraela u BiH Galit Peleg da Izrael nema ništa protiv naroda Palestine.
