Za samo osam mjeseci ove godine vodom najbogatija država Balkana i jedna od bogatijih u Evropi izdvojila je više od 200 miliona KM za uvoz - vode. 

Šokantni podaci koje je "Avaz“ dobio od Uprave za indirektno oporezivanje BiH još jedan su u nizu dokaza naivnosti građana ove zemlje, koji već decenijama, umjesto vlastitih, grade tuđe fabrike i ekonomije drugih, uglavnom susjednih, zemalja.

U više od 166 miliona litara koje smo kupili svrstane su prirodne, vještačke, mineralne, gazirane, sa šećerom i bez, „mućkalice“ s aromama i dodacima i bez njih, ali u suštini radi se o vodi, koja praktično teče ispod naših prozora. Pored domaćih voda, čistih, zdravih, svjetskim zlatnim medaljama nagrađivanih, pored one iz BiH koja je bila službena voda američkog predsjednika Bila Klintona (Bill Clinton), slađom i kvalitetnijom nam se čine one iz komšiluka, pa i sa svih strana svijeta. A u manjim ili većim količinama vodu, s aromama ili bez, uvozimo i iz Egipta, Tajlanda, Vijetnama, Južne i Sjeverne Koreje, Japana...

U isto vrijeme, s niskim plaćama i penzijama, u jednoj od najsiromašnijih zemalja Evrope, prosječan bh. građanin bori se kako da sa svojim primanjima sustigne mjesečnu potrošačku korpu. Penzioneri s razlogom očekuju veće penzije, a radnici plaće. U potrazi za poslom i boljim životom desetine hiljada mladih odlaze iz države. Zato je, pored onih u vladama, na svakome od nas i o posljedicama ekonomske naivnosti trebamo razmisliti svaki put kad s trgovinskih polica posegnemo za proizvodom koji nije proizveden u BiH.