Fudbalski klub Željezničar nalazi se u historijski katastrofalnoj situaciji. Šokantno loši rezultati nastavljaju se iz kola u kolo, a navijači strahuju od onog najgoreg – ispadanja u niži rang.

Gledajući sve što se dogodilo u klubu ove godine, uvijek se provlači isto. Od visina i izbacivanja Dinama iz Minska do ovog. Otišla je jedna uprava kluba, a došla je nova, s Jusufom Tanovićem na čelu.

Pa su krenuli mnogi nejasni potezi. Te ćemo malo sa Saudijcima, pa ćemo i njihovog „no name“ trenera dovesti. Pa onda malo nećemo s njima, jer nismo mi ničije igralište. Pa onda ćemo pružiti podršku, a onda ipak možda i nećemo treneru. Situacija, u najmanju ruku, u sarajevskom klubu izgleda degutantno.

Naravno, populizam se ne bi tako zvao da se ne bazira na izrazito jeftinim potezima. Pa je tako Upravni odbor Željezničara, s spomenutim Tanovićem, ponudio ostavke nakon posljednjeg poraza od Veleža. Valjda su i oni shvatili da su ušli u tu neku spiralu groznih poteza, pa su „htjeli pomoći klubu“ ili, kako bi to neki rekli, htjeli pobjeći s tonućeg broda.

Međutim, u jednoj stvari su se izigrali. Ovo više ne prolazi ni kod slijepih, ni kod gluhih, a pogotovo ne kod navijača koji vole svoj klub više nego sebe. Također, „plavi“ će se izdići iz grozne situacije. Prije ili kasnije, vratit će se u vrh bh. fudbala. Nisu oni od jučer, ali mi se čini da ova uprava kluba jeste.