Naslovi koji su sadržavali sintagmu „diplomatski skandal“ odjeknuli su jučer po domaćim medijima. Razlog za to je otkazivanje dolaska premijera Hrvatske Andreja Plenkovića u Predsjedništvo BiH „5 do 12“, što bi se u narodu reklo.
Bez skrivenih agendi, Plenković je kasnije ponovio već dobro poznate stavove – Vlada Republike Hrvatske ne priznaje aktuelnog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića za legitimnog predstavnika Hrvata, jednog od tri konstitutivna naroda u našoj zemlji. Poručio je Plenković i da njegov čin nije nepoštovanje institucija BiH, ali da on vodi principijelnu politiku.
I tako je lopta prebačena u dvorište zvaničnika komšijske nam zemlje.
Ali koja je uloga samog Komšića u „diplomatskom skandalu“?
Vrlo perfidno je Komšić, ili neki od njegovih bliskih saradnika, noć prije sastanka „pustio“ informaciju medijima „od povjerenja“ kako je upitno hoće li Plenković doći u Predsjedništvo BiH na planirani sastanak s predsjedavajućom i članom Predsjedništva Željkom Cvijanović i Denisom Bećirovićem, kao i predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen (Von der Leyen) i nizozemskim premijerom Markom Ruteom (Rutte). Uz navode kako Plenković nagovara evropske zvaničnike da ni oni ne dođu, a sve kako bi izbjegli Komšića.
Ako ste primijetili, među učesnicima sastanka nije naveden Komšić, jer uopće nije trebao prisustvovati. U nekom momentu bilo mu je važnije skijanje van države nego domovina. Imenovana su dva savjetnika koja će umjesto njega doći na sastanak, i to Slaven Kovačević i Davor Vuletić.
A onda je Komšić preko noći odlučio vratiti se u Sarajevo, tajnovito, i ujutro se pojaviti u Predsjedništvu BiH da dočeka goste.
Da je, kako protokoli jedne ozbiljne države nalažu, odmah potvrdio prisustvo, Plenković ne bi ni razmatrao opciju susreta s njim. Ovako ga je doveo pred svršen čin. Pitanje je šta je htio postići – da postidi Plenkovića, odnosno Hrvatsku, tjerajući ga da se sastanu, ili da ispadne žrtva.
Jedno je sigurno, Komšićevi lični obračuni s predstavnicima Hrvatske jučer su direktno ugrozili BiH, a on je bio spreman žrtvovati sve ono dobro što je postignuto u posljednje vrijeme da bi ispao baja. Na kocku je stavio i naš napredak ka EU, a posebno ozbiljnost države BiH, koju, trebalo bi, predstavlja.