Državna vlast funkcionira na mišiće. I to velike, napuhane. I tako je, evo, mjesecima. Trojka i HDZ BiH optimistični, u SNSD-u bijesni. Dođi, vidi, sjedni, hajmo sada svako za svojim poslom.

Tako bi se mogli ukratko opisati sastanci predstavnika državne vlasti, i to redovni. Za one “ispod stola”, u restoranima i uz ručak, za sada ne znamo. Ali, kada se sve pogleda, Vijeće ministara nekako i gura. Parlament isto, evropski zakoni prolaze. Sporo, ali prolaze. Nekako se u moru blokada nešto i kotrlja.

Milorad Dodik čas spusti loptu, čas se naljuti, trojka dosljedna. Bori se i ne da, kako god to neki predstavljali kao popuštanje lideru SNSD-a.

Koplja se lome, o čemu smo pisali još prije mjesec, oko zakona o sudovima. I sporno je gdje će biti sjedište Apelacionog odjela. Dodik je za Banju Luku, trojka za Istočno Sarajevo. U prijevodu, sjedište bi bilo u entitetu RS, ali to strankama oko Dodika ne odgovara.

I Dodik mjesecima uporan, trojka se donekle, iako u nekim situacijama pogubljena, i dalje bori. Oko nekih stvari bila je široke ruke, ali kad su u pitanju Apelacioni odjel Ustavnog suda BiH i odlazak stranih sudija – drži pravu stranu.

U prijevodu, državna vlast funkcionira po principu serije „Složna braća“.

Dogovora ima tamo gdje je obostrani interes. I Srbima i Bošnjacima i Hrvatima. U protivnom su blokade i opstrukcije. S Dodikom je dogovor moguć samo tamo gdje su u pitanju pare pozicije. Tamo gdje nema para, grantova, ide teže. Trojka uvidjela, ali drži gard. Teško, ali drži.

Valjda će izdržati do kraja. Mnogo je posla pred njima. Oko Ustavnog suda nema pregovaranja. Svako popuštanje Dodiku bilo bi ravno samoubistvu.