Pogledajmo dominantni obrazac razmišljanja kod ugroženih strana. A svaka od strana ovdje je ugrožena, bar tako tvrdi i tako se osjeća. Bez obzira na ranije stvarne i potencijalne agresije, izgleda da su sadašnji strahovi, kao odraz dominantnih i ukorijenjenih obrazaca mišljenja, uglavnom proizvod nesposobnosti da se napravi distinkcija između mogućeg i nemogućeg.
Jedna od strana je već dugo potpuno nesposobna da načini ovu distinkciju i prilagodi se realnosti. Razlozi su složeni i slojeviti, o njima nećemo danas.
"Razdvojiti moguće od nemogućeg"
U medicini važi pravilo koje je davno etablirao grčki liječnik i anatom, pionir naučne kadaverične disekcije, Herophilus (335-280 p.n.e): Najbolji doktor je onaj koji može razdvojiti moguće od nemogućeg! Tako je i u politici. Političar koji nije sposoban da prepozna i poštuje granice mogućeg i da ne srlja u nemoguće, ima jasan put u budućnosti. On je gubitnik i njegov put je poniženje i poraz, a njegovi sljedbenici će mu u početku služiti kao živi štit, sve dok ne dignu ranjene ruke na njega. U međuvremenu, on može i hoće napraviti veliki jad od naših života.
Ono što zovemo "mašinsko učenje", koje je karakteristika vještačke inteligencije (AI), neograničeno je u memoriranju, ali se bitno razlikuje od produkta mozga tipičnog/normalnog čovjeka i to pretežno po tome što nije sposobno načiniti distinkciju između onoga što je moguće i onoga što je nemoguće. Vještačka inteligencija kroz mašinsko učenje daje deskripcije i predikcije, ali nema karakteristike ljudskog mišljenja. Ljudsko mišljenje je kreativno i spontano, ono je sposobno dati objašnjenja koja nisu bazirana na ranije definiranim algoritmima i obrascima.
Obični čovjek daje mišljenje koje je samo djelimično tačno, ali on korigiranjem samog sebe i korigiranjem sopstvene prosudbe, sužava mogućnost narednog izbora i smanjuje mogućnost naknadne greške. Čovjek, također, može dati deskripciju i predikciju, koje u prvom pokušaju nisu tako superiorne kao kod AI, ali istovremeno čovjek ima sposobnost refleksije i korekcije, on može misliti kreativno i kauzalno. Kreativno misliti znači biti sposoban osmisliti ili mentalno stvoriti nešto novo bazirano na kombinaciji svjesnog znanja, intuicije, emocija i utjecaja moralne prosudbe u obliku superega.
Moralni principi
Stvarna suština ljudske inteligencija se ogleda ne samo u sposobnosti moralnog mišljenja, veći i u potencijalu da izrazimo ono čudesno i nevjerovatno na način prožet razumijevanjem i uvidom. Čovjek je jedino biće u nama poznatom univerzumu koje ima sposobnost rezoniranja na bazi moralnih principa. Vještačka inteligencija nema nikakav oblik personalne perspektive jer naprosto nema personalnog iskustva, niti može da generira bilo kakva osjećanja.
Ona nije svjesna i još važnije nije samosvjesna, te ne može steći personalno iskustvo niti formirati moralni sud. Shodno tome, AI nema mogućnost vjerovanja jer je vjerovanje subjektivno i personalno. Nema mogućnost ličnog mišljenja. Nema odnos prema drugom, prema Bogu, prema smrti. Pa kakav god taj odnos bio. Vještačka inteligencija obezbjeđuje pletoru informacija i hladnu analizu baziranu na unesenim faktima, a shodno procedurama i algoritmima, koji su integralni dio mašinskog učenja, a koji služe za mehaničko sintetiziranje unesenih podataka bez njihovog stvarnog razumijevanja i moralnog suda.
Pitamo se da li ovi što nisu u stanju razlučiti moguće od nemogućeg, što predstavljaju primarno sebe umjesto onog stvarnog čovjeka koji im je dao povjerenje, ustvari funkcioniraju kao defektna i limitirana vještačka inteligencija sa determiniranim algoritmima i procedurama, unesenim i zacementiranim od strane vidljivih i nevidljivih, lokalnih i globalnih, centara moći. Pitamo se da li ovaj ovdje i onaj tamo čovjek, koji ima genetski kodiran kapacitet za personalno iskustvo, samosvijest i moralni sud, može upotrijebiti ono svoje obično, ali ljudsko, znanje, te bazirano na raciju, emociji i intuiciji, napokon ukloniti zamke, koje su nam postavile nametljive budale, što vode nas u nemoguće.
Bar ovaj ovdje čovjek da napokon, nakon toliko godina, prestane biti kukavica i upotrijebi svoju mentalnu snagu i moralni kod, te nakon Brace pomakne i njegove, samo prividne, antipode. Krenulo je od najbrojnijih, ali i ostali trebaju doći na red. Provjetriti Bosnu i njenu Hercegovinu. Sa Christianom, a sutra i bez njega. Shvatiti da vjera u nemoguće samo produžava agoniju, a prihvatanje mogućeg liječi nas i postavlja iznad mehaničkog učenja i hladne inteligencije. Vrijeme je da sebi otvorimo nove, drugačije i realnije horizonte.
