Kada je prije nekoliko dana RTRS saopćio da je odustao od praćenja Teatar festa „Petar Kočić“ u Narodnom pozorištu RS, ruku na srce, mnogi su pomislili da predstava „Moj sin samo malo sporije hoda“ neće ni biti izvedena.
Ali, desilo se jedino ispravno. Predstava je izvedena pred punim Narodnim pozorištem RS i glumci iz Sarajeva, usred Banje Luke, nagrađeni su ovacijama!
I to nije sve - na pres-konferenciji Narodnog pozorišta RS čuli su se glasovi razuma, a ne, kako bi to neki voljeli, ratne trube i najave podizanja zidova još stotinu puta većih nego što već jesu.
Ne viđa se baš svaki dan na ovim prostorima da kultura tako glasno zalupi vrata politici pred nosom. Ljudi u Bosni i Hercegovini, koje nema šta više nije pregazilo, koji nema kakvih se sve bljuvotina nisu naslušali i čega se sve nisu nagledali, pitaju se oprezno da li se ovo kod nas dešava neko buđenje, jesmo li prestali klimati glavom na svaku moguću nebulozu koju nam politika pokuša servirati...
Umjetnici i treba da budu ti koji će jasno i glasno progovarati o svemu što ne valja, ukazivati, opominjati, podsjećati, tumačiti, graditi porušene mostove... I mnogo dalje se čuje glas kada Sarajevo i Banja Luka nisu disonantni.
A da se nešto dešava - bogami dešava.
