Gradnju džamije Ferhadije, arhitektonskog bisera Banje Luke, finansirao je Ferhat-paša Sokolović, a završena je 1579. godine. Banjalučka ljepotica preživjela je od tog 16. stoljeća brojne ratove, opsade, carstva, neprijatelje, zlobnike... sve do 7. maja 1993. godine.

Minirana, rasparčana u djeliće od srpskog agresora, bačena na deponiju, bila je simbol svega što je ta agresija uradila Bosni i Hercegovini, njenim građanima.

Iste te godine, 9. novembra 1993., nakon što je u više navrata pogođen tenkovskim projektilima Hrvatskog vijeća obrane, srušen je Stari most u Mostaru, jedan od najstarijih u zemlji, simbol spajanja dvije strane, ljudi, desne i lijeve obale Neretve, života, sudbina. U trenutku rušenja djelo osmanskog arhitekte Mimara Hajrudina bilo je staro 427 godina.

Dan prije obilježavanja 30. godišnjice rušenja Ferhadije u Mostaru su objavljeni dosad neviđeni snimci rušenja Starog mosta s brutalnim psovkama, mrzilačkim komentarima i urlicima slavlja nad svakim direktnim pogotkom granate u biser na Neretvi.

Rušenje Ferhadije, ali i sakralnih objekata drugih vjera te uništavanje Starog mosta, ali i brojnih drugih kulturno-historijskih znamenitosti označili su poraz civilizacije na temeljima naše države.

Sravnili su bezumnici ova čuda, ali ona su opet nikla, još ljepša, još sjajnija, kao simboli svega što je ova država od pamtivijeka. I kao poruka mrziteljima i bijednicima. I Ferhadija i Stari most i Bosna i Hercegovina živjet će vječno iznad svakog zla.