Dino Merlin u subotu navečer napravio je istinski muzički spektakl u Porto Montenegru u Crnoj Gori. Iste večeri Zdravko Čolić priredio je noć za pamćenje u Opatiji. Hari Mata Hari je u Prilepu održao sjajan koncert...

A u Sarajevu je danas trebao nastupiti „Whitesnake“, ali neće jer je koncert otkazan.

Ima li uopće Sarajevu ko da pjeva? Ljeto neumitno prolazi, a Koševo, kada su u pitanju veliki muzički događaji, ostaje prazno. Ista situacija je i s prostorom ispred Vječne vatre, gdje su se znali održavati sjajni koncerti. Svjetla se ne pale ni u Zetri, ni u Skenderiji.

Ruku na srce, ima događaja u Bosanskom kulturnom centru, ispred Vijećnice, na Ilidži, ali nema ništa da odjekne u regionu, kao što velike muzičke priče stižu iz Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije...

Šta se to dešava s prijestonicom? Je li Sarajevo svjesno da je izgubilo epitet kojim se dugo ponosilo – muzičkog centra bivše Jugoslavije i je li svjesno da je od nekad čuvene sarajevske pop-rok škole ostala samo uspomena?

Oni koji se bave organizacijom koncerata žale se da je od cijelog regiona u Sarajevu najteže napraviti koncert, da je potrebno dosta novca i vremena da bi se probili kroz birokratski labirint i šta sve ne.

Oni koji su za to odgovorni trebaju znati da su odgovorni i za to što se od nekadašnjeg centra u kojem su se zvijezde otimale za ljetne termine na Koševu Sarajevo svodi na kasabu koja se zadovoljava malim pričama.

Nekad je u Sarajevu bilo mjesto na kojem su počinjale i gdje su završavale najveće muzičke priče. Ali nekada...

A možda nam uopće i nije do pjesme.