Podigla se ovih dana i kuka i motika da sa sarajevskih ulica protjera LGBT povorku, glumce bez odjeće i sve one koji ih podržavaju, busajući se u prsa junačka kojima jurišaju na rušitelje našeg morala, vjere i tradicije, javnog reda, mira i spokoja.
Jednim okom gledajući u kantonalnu vlast, jer ovi su događaji bili prilika koja se ne propušta da bi joj se opalila predizborna čvoka, a drugim u građane koji su ih, nenaviknuti na golišave zadnjice na ulici, u tome podržavali, branitelji našeg morala hedijama su motivirali nezadovoljne da se okupe protiv zla neviđenog na ovim prostorima.
Utrkivali su se u pozivima da se preuzme odgovornost za javni moral u Sarajevu ili u prijenosima uživo hrabro jurišali na binu ispred Narodnog pozorišta s dvoje razgolićenih, zbunjenih glumaca, sve se pozivajući na zakone ove države prema kojima goloj zadnjici nije mjesto na javnoj površini.
Na stranu sada Ustav i sve potpisane međunarodne konvencije koje garantiraju slobodu na stav, udruživanje i okupljanje. Na stranu i činjenica da dva događaja nisu ni imala veze jedan s drugim.
Na stranu i naše reakcije na golotinju na trgu. Ali okupljali su se u ovoj zemlji i secesionisti, i ravnogorci, i ushićeni poštovaoci zločinaca po povratku s robije, čitava bulumenta njih što su po javni red i mir mnogo opasniji od rasplesane i raspjevane povorke kroz Sarajevo ili jedne gole zadnjice ispred pozorišta. Samoproglašene zaštitnike javnog morala tada ne bi u prvim redovima.
Kao što ih nema, šute ili pravdaju i ovaj posljednji, jedan od najilustrativnijih dokaza nemorala, duboko ukorijenjenog u srž, sistem, institucije ove zemlje, nakon što su državni poslanici podigli ruke (i) za sramnu odredbu u budžetu prema kojoj će njihove plaće od 6.000 KM - najplaćeniji su na Balkanu i šire - biti uvećane za 500 KM.
Zato im pokazivanje u golu zadnjicu kao dokaz nemorala u BiH neće proći, jer očigledno je taj dio tijela u rangu obraza svih onih koji mirno gledaju patnju porodica bez primanja, mladih na biroima za zapošljavanje, penzionera, osoba s invaliditetom, pa i većine radnika koji sa sadašnjim plaćama jedva preživljavaju.