“I ako ćemo biti prisiljeni da odgovorimo udarcem na provokacije cinika, licemjera i manipulatora, to će biti udarac iz dubine ruske duše.”

Ovo je pisalo u mailu iz Ruske ambasade u BiH koji je 17. februara dobio urednik “Dnevnog avaza” nakon komentara “Putinove igre”. Nažalost, udarac su sedam dana kasnije osjetili Ukrajinci, kada su ih, 24. februara u 3.40 sati, probudile zlokobne sirene za uzbunu, opasnost od granatiranja.

Nažalost, komentar “Putinove igre” nije bio nikakva fantazma, izmišljena vijest, niti tendenciozna pisanija protiv velike Rusije.

“No, treba biti na oprezu. S Rusima se, tvrde stručnjaci, nikada ne zna”, pisalo je u tekstu “Putinove igre”. I bili smo u pravu jer smo pisali istinu. To se, kako je poznato javnosti u BiH, “ruskim prijateljima” nije dopalo, pa su nas uvjeravali da ne razumijemo svoj, bosanski jezik i poručivali nam da “mirno spavamo”.

Nešto više od mjesec nakon uznemirujućeg maila iz Ruske ambasade ponovo je “Avaz” zasmetao. Ovoga puta Miloradu Dodiku, koji, evo, tri-četiri dana ne prestaje pričati o novinarima i urednicima “Avaza”. Njemu je opet zasmetalo naše saznanje istine o aferi “Pavlović banka” i spornoj kupovini vile na Dedinju.

- Meni je predočeno ono što ste danas mogli da pročitate u "Avazu". Od riječi do riječi, ovo što piše u "Avazu", to mi je predočeno u Tužilaštvu BiH – rekao je Dodik dva sata nakon što je ispitan u svojstvu osumnjičenog.

I upravu je gospodin Dodik. Potvrdio je da smo napisali i objavili istinu. I opet samo istinu. Tako vam je s nama, jedini motiv nam je istina. Ona nas pokreće i ohrabruje. Njen vjetar u naša jedra je jedini generator.

I za kraj, ekskluzivno, evo još jedna istina: Veoma dobro znamo da smo trn u oku i “kolegama” koji mrse brkove sa zelenog mindera. Ali o tome, drugom prilikom.