Slavilo se u manjem bh. entitetu, a neki su u tu čast radili i zaradili. Pjevalo se po gradovima, a muzičari iz Srbije pohrlili su da pokažu kako su oni uvijek tu kada zatreba.
Jasno, malo ko je došao besplatno, braća Matić, grupa “Van Gogh”, “Lexington bend”, Miroslav Ilić, Jelena Tomašević... Podugačak je spisak onih koji su se našli na binama u bh. gradovima koji se nalaze u entitetu RS.
Ne treba čuditi što će već danas biti u gradovima većeg entiteta, ali ne treba tu biti zadrt jer njihovo je da pjevaju, pa neka ih i u Sarajevu, Tuzli i Mostaru, ako ih već ljudi žele.
Međutim, jednom se nije dalo. Odnedavno poljoprivrednik, nekadašnji miljenik Sarajeva, a odavno mrzitelj svega bosanskog, ipak nije došao.
Nele Karajlić je bio najavljen kao gost u Prijedoru, ali tu idealnu priliku da između pjesama, a kasnije i za pokoji zadojeni medij, prospe poneki gram svoje demagogije morao je propustiti. Navodno je zaražen koronavirusom, pa je morao ostati kod kuće.
Mora se priznati da je, uz svu koreografiju na proslavi nekog tamo dana, koji su nazvali neki tamo danom RS, nedostajao samo dr. Karajlić.
On je, definitivno, bio najpogodniji moralni retard za takve događaje, s obzirom na to da se sva njegova izlaganja posljednjih 20 godina bave isključivo Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom. Nije vaskrsnuo ovog puta dr. Karajlić, što je, sigurno, velika mrlja na jedan „ovakav događaj“.
Čudno je da se barem nije uključio online, jer bolja prilika za njegovo dokazivanje mržnje prema svemu što je Bosna i Hercegovina nije mogla biti.
Nije dao Bog, ali bina u Prijedoru nije ostala prazna. Bora Čorba je bio tu, mora se priznati, ako ništa, barem iskreniji nacionalista od ovog koji je opsesivno vezan za Sarajevo. Baš kao kada muškarca odbija žena, a on je uhodi. Neki bi to nazvali manijakom.
