Što duže traje, nervoza među građanima raste, a iz svih dijelova Bosne i Hercegovine dolaze ista pitanja - kuda sve ovo vodi i vrijedi li rizika u kojem se nalazimo. Trenutnu političku krizu svakodnevno produbljuju i mržnjom i rasizmom obojene izjave neodgovornih politikanata, koji su je ili kreirali, ili o ovakvom scenariju na vrijeme nisu razmišljali.
Već zategnuti konopac na suprotne strane vuku i mediji te armije botova ispod svakog teksta s izjavama lidera. O onome što rade i govore se ne razmišlja, oni se slijepo slijede, na njihove zapaljive poruke sipaju se kanisteri benzina, lična iskustva o stradanjima u prošlosti, istine i laži iz historije, bijes, uvrede i prijetnje prema komšiji i susjedu, s elaboratima koji sežu još do turskog vakta, pa i srednjeg vijeka. Još nismo raspravili ko je započeo prethodni, još nismo pokopali ni žrtve iz prošlog, a srljamo ka novom ratu.
Istina, za sada to rade nedorasli političari, oni koji nas dobru nisu naučili i od kojih se dobru ne možemo nadati, uz pomoć svojih internet-armija, ali zar smo zaboravili da nas uvijek ubije prejaka riječ i da su otrovne riječi prethodile zlu koje nam se i prije 30 godina desilo?
Zato je upravo blagdansko ozračje, praznična atmosfera prilika za dobrotu, oprost i zajedničku radost. Za vakcinu protiv pandemije zla, čiji recept piše u svim svetim knjigama, te zajednički odgovor ogromne većine stanovnika ove zemlje na svako novo iscrtavanje granica i pozive da se one silom crtaju i brane.
Za ponavljanje već naučenih lekcija da se zlo širi brzo poput omikrona, nekada s mitinga, a danas s pres-konferencija, da u svakom ratu “država daje topove, bogati volove, a sirotinja sinove, a nakon rata država traži topove, bogati volove, a sirotinja kosti i grobove”. Dosta je!
Stoljećima su se u ovoj nesretnoj zemlji crtale granice, osvajala njena brda, mijenjale se zastave na jarbolima, ubijalo se i protjerivalo, pa su nam u historiji ostale samo godišnjice masovnih stradanja. Bosanski narod stradavao je na smjene, zavisno od ciljeva onih koji su zlo Bosnom širili.
Krivi su bili okupatori, Turci, Austrougari, Švabe, oni s mitinga iz devedesetih, pa i ovi današnji šovinisti. Ali smo itekako krivi i mi i naša naivnost da im vjerujemo, spremnost da ih slijedimo, da mrzimo i ubijamo, ne ostavljajući mnogo izbora ni našoj djeci, pa ni onoj nerođenoj - ili će da mrze i ratuju, ili će ostaviti i nas, ovakve, i ova brda koja se stalno svojataju, a nikud se pomjerila nisu.