Jedni kažu „bilo nas je 20.000“, a drugi „bilo ih je tri-četiri hiljade“. Najavljen kao veliki protest protiv vlasti, skup opozicije u Banjoj Luci poslao je poruke, vlastima zahtjeve, a u eter fotografije, i to one na kojima bi se u budućnosti trebala graditi jedna politička platforma kojoj je prevashodni cilj oboriti Dodikovu vlast i SNSD u manjem bh. entitetu.
Nastranu to koliko je bilo ljudi i ima li političkih razloga među onima koji su poveli demonstracije, ali kada se iz parka prekoputa banjalučkog Trga Krajine stvari sagledaju iz ugla neutralnog posmatrača, kakvi se zaključci nameću?
Prvo, to nije tako veliki front, svidjelo se to nekome ili ne. Druga stvar je to da su opozicionari u RS „svratili“ na demonstracije, bez dobro razrađenog plana ili ideje zašto su stvarno tu.
Istina, čulo se i dobrih stvari, izazivali su ovacije među svojim pristalicama, ali sve je zvučalo prilično isprazno. Osim toga, kolorit pokazuje da je želja opozicije, prije svega, da pobijedi na planu nacionalizma. Možda podatak nije u potpunosti tačan, a sigurno nije daleko od istine, ali samo jedan od desetak govornika spomenuo je Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj žele biti faktor koji će činiti vlast (moramo spomenuti jednu državnu agenciju).
S druge strane, klicalo se Srbiji, s razglasa su se puštale pjesme posvećene Srbiji i zahvaljivalo toj zemlji, u kojoj, uzgred, njihov najveći politički rival svako malo proćaska s predsjednikom.
Ništa od ovoga nije neočekivano, ali govori samo da je opozicija, ako ih je neko i imao, razbila iluzije ostatku Bosne i Hercegovine da je plan plivati na nekim drugim valovima. Nije tu ekonomija bila u fokusu, narod jeste spominjan, ali, ipak, u prvi plan stavljan je nacionalizam, što baš i nije garancija da će i oni koji su klicali na Trgu Krajine, oni kojima su slali poruke, a i sve njihove komšije drugih nacionalnosti, u BiH jednog dana živjeti bolje.
Ako do tih promjena dođe, čini se da dolazi samo nova generacija ljudi umotanih u nacionalne zastave, a to nikada ovom narodu nije donijelo dobro.
