Sa susjednom Republikom Hrvatskom posljednjih godina uglavnom imamo tenzične odnose. HDZ, stranka koja partokratski vlada ovom državom veći dio historije od 1990., kontinuirano trpa nos u unutrašnje stvari BiH i lobira u Briselu za novi Izborni zakon, dok SDP-ov predsjednik Zoran Milanović Bosancima poručuje da uzmu „sapun i parfem“, što je ništa manje ponižavajuće od njegovog špaciranja po Bosni uz zaobilaženje državnih institucija.
I dok su tradicionalne politike u Hrvatskoj, kao i u većem dijelu bivše Jugoslavije, takve kakve jesu, nacionalističke, bahate i zlonamjerne, upravo u toj susjednoj zemlji pojavilo se svjetlo koje može biti nada za čitav region.
Nakon dvodecenijske neprikosnovene vladavine pokojnog Milana Bandića, čiji su maniri i obrazovanje bili obrnuto proporcionalni korumpiranosti, na čelo Zagreba došli su Platforma Možemo! i gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je u startu prešao na djela: pokrenuo je hapšenje zbog korupcije više od 20 Bandićevih saradnika, a u punom jeku su i reforma uprave i smanjenje broja administracije za čak oko 40 posto!
Dolasku Možemo! na vlast prethodilo je više od 15 godina aktivnosti tokom kojih su temeljno prostudirali mehanizme korumpirane gradske vlasti i razvili jasnu strategiju za obračun s tim praksama. Sada provode svoj plan.