Niko iz Fudbalskog kluba Sarajevo nije izlazio u javnost i kukao nad sudbinom, a nije bilo lako voditi klub koji ima tako velike obaveze, a jednostavno novca nema. Na kraju su objavili krizu. Dogovoreno ranije iz pravca Vijetnama nije stizalo, jer je Ngujen Nam (Nguyen) očigledno precijenio sebe, ali i svoju „ljubav“ prema bordo klubu.

Uzalud se javljao i pisao bajke, on, jednostavno, preuzete obaveze nije ispunjavao. Davao je obećanja, ljudi u klubu bili su vezanih ruku, a na kraju je sve plaćeno slabim igrama na terenu i gubitkom, prema mnogima, već osvojene titule. Mjesec za mjesec stizala su obećanja, teret na svoja pleća primali su ljudi u klubu, treneri i igrači, ali prije svega jedna žena.

Kritika je bilo i opravdanih na rad kluba, ali ovog puta se ispostavilo da je krizu izazvao čovjek koji je tražio skupe igrače, nije vjerovao u mlade, a na kraju to nije mogao ili nije htio plaćati.

U cijeloj priči najlakše je bilo reći „Sabrina“. Sabrina Buljubašić, direktorica Sarajeva, na najvećem je udaru bila i u posljednje vrijeme i njeno ime je tako često spominjano. Nije zaslužna za ranije trofeje, ali je itekako kriva za gubitak posljednje titule, tako se nekako postavljala stvar u glavama mnogih.

Sada je upravo Buljubašić očitala lekciju svima. Pozvala je Vinsenta Tana (Vincent), ranijeg vlasnika upravljačkih prava, i zatražila da se vrati u klub. Hrabar potez, jer nije baš da te bogatune možete nazvati svaki dan. Direktorski potez i toj ženi treba odati priznanje, isto kao što treba uputiti i kritiku kada nešto ne valja.

Tan je blizu povratka i njegovo „vađenje iz gabule“ tima s Koševa po drugi put bi ga promaklo u još veću zvijezdu među navijačima.