Najbolje bi bilo pitati mještane sarajevskog naselja Blažuj ili Hadžića, Tuzle, Bihaća, Sanskog Mosta, Velike Kladuše je li manji broj migranata na njihovim ulicama i je li sporazum o readmisiji, koji je nedavno potpisan, počeo davati bilo kakve rezultate.
Naravno da nije niti će, kako stvari stoje, u dogledno vrijeme. Svaka tvrdnja da je broj dolazaka državljana Pakistana u BiH tobože manji, jer su Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH, i Selmo Cikotić, ministar sigurnosti BiH, potpisali sporazum o njihovom povratku je neozbiljna ili, tačnije, čisti spin. Ovoga puta iz Ureda člana Predsjedništva BiH Džaferovića.
Ali, da bi odbranili neodbranjivo, dali vjetar u leđa SDA-ovom fikusu u Predsjedništvu BiH te spasili obraz ministru Cikotiću, koji je deportaciju migranata iz BiH nazvao seksi i zanimljivom, pojedinci iz Džaferovićevog ureda idu iz krajnosti u krajnost i svjesno javnost dovode u zabludu.
Naime, radi se o sporazumu koji je potpisan 4. novembra u Islamabadu. No, isti taj dokument nikada nije ratificiralo Predsjedništvo BiH, a moraju ga odobriti i oba doma Parlamenta BiH. U prijevodu, sporazum nije ni zaživio, a pitanje je kada će i hoće li uopće. Za njegovu primjenu ključan je prije svega Pakistan.
Osim toga, ni Služba za poslove sa strancima nema bazu podataka koji su državljani Pakistana spremni da se vrate u matičnu zemlju. Nemoguće im je ući u trag, a kamoli utvrditi ko želi da se vrati kući. Ti koji, navodno, žele u Pakistan u Krajini čekaju u redu za EU. Znaju to i Džaferović i Cikotić.
Osim toga, podaci su jasni. Od 1. januara do 3. decembra ove godine Služba za poslove sa strancima registrirala je ulazak 15.643 migranata, od čega samo skoro 4.000 Pakistanaca. Samo su Afganistanci brojniji od Šefikove raje.
