Smrt doktora i epidemiologa Šefika Pašagića tokom pandemije koronavirusa još jednom je upalila alarme u Kantonu Sarajevo, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini.
Nakon što je preminuo, porodica, ali i javnost jasno zahtijevaju odgovore na pitanja o okolnostima njegove smrti.
Šta to tjera ljude da se ponašaju prema drugima kao da su niža bića? Autor ovih redova imao je slično iskustvo u svom životu kao i nesretna Elna, supruga dr. Šefika Pašagića, kad je ostao bez voljene osobe na sličan način. Do besvijesti prenemaganje, izrada kvazitestova, nikad postavljanje dijagnoze i na kraju, nažalost, nakon puna dva mjeseca - smrt.
Šta nas sprečava da u doba prividnog mira budemo ljudi?
Svaka čast izuzecima, kojih ima daleko veći broj nego "kukavica u bijelom". Ova većina svoj posao obavlja časno i pošteno.
Kako je moguće da pojedini ljekari idu na bolovanja i godišnje odmore dok Bosnom i Hercegovinom hara pandemija koronavirusa i kada se svakodnevno zbrajaju novozaraženi, ali i mrtvi? Gdje je ljudskost, gdje je Hipokratova zakletva:
- U času kada stupam među članove ljekarske profesije, svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno...
Hiljadu je pitanja, a nijednog konkretnog odgovora. Koliko nam treba slučajeva poput ovog s dr. Pašagićem pa da se dozovemo tobe?
Doktor Dragan Stevanović, jedan od onih časnih, na društvenim mrežama je naveo da se tokom agresije na BiH bolje radilo, po mnogo težim uvjetima, nego sada u miru.
Ne možemo ovo, ne možemo ono, ne možemo pacijentu, improvizacije ne dolaze u obzir, mogao bi nas neko tužiti... To su odgovori koje nam serviraju pojedine "kukavice u bijelom".
Na obraz im i na čast bilo.
