Srbija je svojom Strategijom odbrane i nacionalne bezbjednosti ponovo pokazala teritorijalne pretenzije prema Bosni i Hercegovini. Jasno je i bez uvijanja navedeno da je jedan od vanjskopolitičkih prioriteta Srbije očuvanje Republike Srpske. 

Pravdanje te skrbi nad bosanskohercegovačkim entitetom Republika Srpska činjenicom da je Srbija garant Dejtona, nova je laž i jeftini pokušaj zamjena teza, a i očito poticanje separatizma. Jer, ni Srbija ni Hrvatska nisu garanti Dejtona, nego, jednostavno, učesnice u pregovorima i potpisnice Dejtonskog sporazuma, čime su, faktički, priznale učešće u agresiji na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu BiH.

Garant Dejtonskog sporazuma su velike sile sa SAD na čelu, čijim je pritiskom na prvenstveno bosanske Srbe, a i Srbiju i Hrvatsku, i zaustavljena agresija na BiH. Nažalost, u trenutku kada je Armija RBiH bila u kontraofanzivi te je pitanje šta bi se dogodilo da je Dejton potpisan godinu kasnije i kako bi danas naša zemlja izgledala.

Ne čini drugome što ne želiš da čine tebi, poručio je ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin komentirajući izjavu Željka Komšića da je za njega Kosovo nezavisna država. Vulin je time obrazložio stavove zvaničnog Beograda, koji očito gubi diplomatsku bitku i miri se s gubitkom Kosova, pa pažnju prebacuje na bh. entitet RS, s namjerom možda da, kako reče nedavno Vesna Pešić, napravi makar neku „malu veliku Srbiju“.

Zato i ne čude jučerašnje oštre reakcije iz BiH, tačnije Federacije, u kojima se poziva na suspenziju Strategije, jer ona predstavlja narušavanje regionalnog mira i stabilnosti.

Da su iskrene poruke Aleksandra Vučića da Srbija nema nikakvih pretenzija prema BiH, suspendirali bi Strategiju ili bar izmijenili sporni dio koji se odnosi na BiH.

Osim ako nekome preko Drine tenzije i nisu cilj. Preko novih tenzije do novih...