Kad je u „Dnevnom avazu“ pročitao da ratni zločinac Dario Kordić na spisku branitelja BiH, Atif Ahmić, predsjednik Udruženja žrtava tog malog mjesta kraj Viteza naprosto nije imao riječi.
Kaže jučer našem reporteru da nije iznenađen, jer je kod nas sve „naopako“. I tu se završava Atifov komentar. Nema više snage ni za suze, ni za ogorčenje, nema nikome da se požali, ništa ni od kog ne traži.
Stravična je sudbina zadesila Ahmiće 13. aprila 1993. godine. Pripadnici HVO jedinice zloglasnih „Jokera“ u krvavom su pohodu upali u zoru u selo i ubili 116 mještana, među njima i tromjesečnu bebu. Većina žrtava ubijena je iz neposredne blizine, a muškarci su ubijeni vezani, neke žrtve su pronađene u neprepoznatljivom stanju, te se pretpostavlja da su bile žive zapaljene, najvjerojatnije bacačima plamena.
Bila je to stravična slika zločina, svjedočit će malo zatim vojnici UN, koji su ušli u Ahmiće. Kamere Sky Newsa odaslale su svijetu sliku oficira UN, koji plače i govori: Ovo je Evropa u 1993, a ne 1943. godina!
Baš iz tih užasnih Ahmića otišao je najprije u legendu, a nešto kasnije i put Haga sarajevski student iz Busovače, Dario Kordić. Novinar po struci, zločinac po opredjeljenju.
Nadležni se brane da je spisak dostavio HVO, borci koji su izvojevali na kiši i snijegu objavljivanje registra bijesni su i ljuti s razlogom. Kordić je, tako kaže zvanični dokument, „nakupio“ u odbrani BiH više nego većina istinskih boraca.
Ko će odgovarati za ovaj propust? Kako ćemo ustanoviti ko su stvarni borci, ko podrumaši, ko zločinci? Hoće li se pokazati da je objavljivanje dugoočekivanog registra bilo samo ispunjavanje forme, način da se borci „otjeraju“ iz kampa, odahnu ministri i konstatiramo da je „mirna Bosna“?
Čemu iznenađenje, pita Atif iz Ahmića. Ovdje je odavno sve zločin, zlo i naopako!
