Obrazovanje mladog Muhameda Filipovića započelo je prije nego što je pošao u školu i bio uključen u tadašnji obrazovni sistem. Ono se sastojalo iz brojnih pouka koje mu je davao otac i to posebno onih koje su se odnosile na njegov vjerski identitet.

Kako je već u petoj godini savladao vještinu čitanja, čemu ga je podučio otac, a zatim je logično prešao i na čitanje tekstova na koje je nailazio u kući, to je zavirivanje u knjige, časopise i listove, a posebno u veliku Mejerovu ilustriranu enciklopediju „Weltaal und Menschheit“, postalo njegov glavni hobi, zapravo zanimanje kojem je ostao odan cijelog života.

Veza s najvećim umovima svijeta

Čitanje tekstova u cilju da dokaže kako zna da čita, preraslo je za kratko vrijeme u naviku čitanja, a ta navika se brzo razvila i obuhvatila i umjetničku literaturu kao posebni žanr pisane riječi.

Tako je čitanje literature, u prvom periodu čitanja svega što mu je došlo pod ruku, postalo sastavni dio njegovog dnevnog zanimanja. Od čitanja usput nađenih i za njega, posebno po ilustracijama, zanimljivih tekstova, a kasnije i djela domaće poučne i umjetničke literature, razvilo se na koncu u potrebu i naviku čitanja djela velikih domaćih i svjetskih pisaca, koji su bili ne samo poznati nego uopće smatrani osnivačima svjetske pisane kulture.

Ova navika i interes koji se iz nje razvio doveli su Muhameda kao mladog dječaka u vezu s najvećim umovima svijeta i na neki način ga opčinili, pa je knjigu, još od najranijih dana, zapravo od prvog razreda osnovne škole, smatrao najboljim prijateljem i najvećim izvorom zadovoljstva.

Taj osjećaj osobito je ojačao kad je od svog učitelja Dušana Srdića dobio na dar Puškinov kratki roman „Kapetanova kći“. Taj dar i činjenica da je knjigom bio odlikovan kao najbolji u razredu, utjecao je na njega, tako da je počeo čitanje smatrati dnevnom potrebom i neophodnim saputnikom u životu.

Put ka spoznaji onog što je u životu bitno

Praksa stalnog čitanja ga je dovela do uvjerenja da se u knjigama nalazi sva mudrost svijeta i da mu samo druženje s mislima sadržanim u djelima velikih ljudi otvara put ka spoznaji onog što je u životu bitno, tj. da je čitanje i druženje s velikim umovima kroz njihova djela siguran put ka istini o svijetu i sebi samome.

Može biti da je snaga ovog utjecaja nastala i zbog činjenice da je Muhamed u svojoj porodici bio daleko najmlađi član, jer je bio jedanaest godina mlađi od najmlađe mu sestre Zilhe, tako da je od najranijeg djetinjstva bio upućivan, a potom je stekao naviku da se druži sa starijim, i to mnogo starijim ljudima, da ih imitira i čita knjige koje su oni čitali, a zatim da čita sve novine i časopise koji su dolazili u kuću, što ga je veoma rano dovelo u sferu ozbiljne literature, nauke i kulture, ali i učinilo prerano sazrelim, a to se uveliko odrazilo na njegov cjelokupni život.

Budući da je, silom životnih okolnosti, već u četrnaestoj godini života bio primoran da samostalno donosi veoma važne životne odluke, za Muhameda je veza teških životnih okolnosti i traženja istine o svijetu u kojem živi u djelima velikih pisaca i mislilaca odredila njegovu budućnost. Imao je, mada danas mora priznati da su one bile imitativnog porijekla,već sa trinaest godina formirane stavove o veoma bitnim stvarima života i ljudskih odnosa, tako da mu je intelektualni život bio predodređen i vodio ga ka težnji da shvati povezanost svega što se u svijetu zbiva u želji za razumijevanjem cjeline postojanja svijeta i njega samog, dakle ka filozofiji.

Kad je među knjigama u kući našao neka filozofska djela, počeo je upravo u tim godinama čitati takva djela i pokušavao ih razumijevati u mjeri i na način kako je to njegov opći intelektualni i duhovni status dozvoljavao.

Stres zbog ustaškog režima i vladavine fašizma

Opisana okolina i socijalni medij u kojem je odrastao i stjecao prva iskustva života, formirali su njegov ljudski profil i shvatanja o odnosima među ljudima. Njegov duhovni profil će nastati iz spoja socijalnog odgoja u sredini koja je imala uređene odnose i jasna pravila ponašanja i intenzivnog obrazovanja i duhovnog života koji je velikim dijelom i sam stvarao.

Taj profil, čiji su obrisi nastali veoma rano, nastavio je da se razvija u pravcu u kojem su ga usmjeravale opće okolnosti tog vremena, a to su bile okolnosti sukoba između fašizma i mržnje kao njegove osnovne ideološke i osjećajne baze i normalne ljudske želje za ljubavlju, mirom i slobodom.

Muhamed nije nikada mislio o tome koliko je na njegov ukupni duhovni profil utjecao ogromni stres koji je cijela njegova porodica doživjela nastankom ustaškog režima i vladavine fašizma, mada se i ta situacija ne može izuzimati iz kompleksa događaja koji su od nevinog i radosnog dječaka, sklonog igri i druženju sa vršnjacima, preko noći načinili sazrelog čovjeka koji se suočava s pitanjima kako odoljeti sveopćem zlu, kako sačuvati svoj i život svojih najbližih i šta raditi u situaciji krajnje nemoći, s jedne, i krajnje nužnosti za otporom nastalom stanju, s druge strane.