Prekjučer je Milorad Dodik optužio Obavještajno-sigurnosnu agenciju da uhodi novinare, a dan kasnije Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u krnjem je sastavu upozorio na trulež u državnom pravosuđu. Dodikovi deputati očekivano su eskivirali sjednicu. Normalno, zbog ranije preuzetih obaveza. Ugrijalo, haveru! Kome je po ovom zvizdanu još do baljezganja o sudijama, tužiteljima i sličnim babarogama?
U međuvremenu, oglasili su se i entitetski zvaničnici. Iz Republike Srpske najavljuju otkaz rezervnom sastavu policije. Resornog ministra Dragana Lukača žurno će podržati i prvi federalni pendrek. Aljoša Čampara, autoritetom hobotnice sa četiri budžetske funkcije, jednako najavljuje otkaz rezervnom sastavu policije, razumljivo, „u boljem dijelu BiH“. I tako su, šupljirajući o rezervistima, patriotizmu, oružju i ratovima, dragocjena tri mjeseca naših života pojeli politički skakavci. Gluhobilo, boba je falila da kod Lukača i Čampare na revers kolektivno zadužimo maskirne uniforme te osiguramo interventne zalihe konzervirane hrane. Realno, ljudi, osvijestimo se. Političari nas uporno drže za balavce!
Rijetka su društva u svijetu gdje dominiraju tipovi poput ovih koji su nas nesretno zapali. Možete li barem zamisliti šta bi se u sličnim okolnostima dešavalo u prosječno normalnoj, civiliziranoj državi, ili, štajaznam, u vašem preduzeću, kada bi, dakle, uvijek isti budžetski trutovi decenijama zgrtali pare na vlastitom ljenčarenju? Jedna takva gospoja, koja se od Dejtona kriš(t)om povlači po parlamentarnim klupama, nedavno je naširoko govorila o moralu, čestitosti, odgovornosti. Ni zarumenila se, eto, nije zbog ispaljenih laži. Jer, đon obraz, zna se, svakojake podnosi blamaže.
Možda Bosna i Hercegovina jednog dana postane zemlja ugodnog življenja. Možda, kažem, na političku scenu dođu neki novi klinci, obrazovan i pošten svijet! Međutim, do tih sretnijih vremena, ne preostaje nam drugo nego da stoički podnosimo aktuelno stanje. I uzaludno kukamo kroz gusto granje.
