Ko kaže da ovdje nema pozitivnih priča? Poslije tri godine nepotrebnog niželigaškog tavorenja, Velež je opet među premijerligašima. Mostarski simbol, simbol je naše nesretne države. Ne radi se samo o šutanju lopte na zelenoj travi. Govorimo o ljekovitom antifašističkom pokretu koji traje cijelo jedno stoljeće! Znaju to i prelivode koje Velež javno ne gotive. Poput, recimo, Dragana Čovića. Ili, štajaznam, Bake Sliškovića.
Jednom je Vaha Halilhodžić zavnobihski poentirao kako Velež nije ni bošnjački ni hrvatski ni srpski, nego je vlasništvo svih Mostaraca. Dodao bih, i svih rođenih Hercegovaca. I čestitih Bosanaca.
Da nije odlične sportske vijesti, hit vikenda nesumnjivo bi predstavljalo gostovanje Željka Komšića kod Senada Hadžifejzovića. Pričalo se tamo konfuzno i dugo, ali ništa pametno nismo saznali. Standardna prepotentnost, šicanje ublehaških frazetina, maliciozni komentari o političkoj konkurenciji, nepristojno soljenje pameti, uobičajeno mlataranje rukama „političara iz naroda“ u službi dodatnog obmanjivanja javnosti. Uglavnom, za svakog ponešto, a ništa konkretno!
Srećom, najnovije gostovanje moglo bi pomoći u utvrđivanju hroničnog deficita političke kompetentnosti dvodecenijskog korisnika unosnih budžetskih sinekura. Kako rekosmo, na najvažnija pitanja novinara, a bilo ih je barem dvadeset, Komšić nije odgovorio. U međuvremenu, ne(t)ko se pedantno potrudio da na društvene mreže postavi kompilaciju najvećih provala lidera Demokratske fronte.
Pretpostavljam da samo rijetki nisu savladali urnebesno TV gradivo, ali ipak se prisjetimo nezaboravnih Komšićevih dilema o najvažnijim temama: „Ne znam. Ne znam šta će biti. Otkud znam. Ne znam, kako bih to znao. Ne znam mogu li sam. To mi je nejasno, ja to ne razumijem. Ne znam na šta će to ličiti. Valjda hoće, nisam siguran. Ne znam hoće li slagat', prevariti, možda hoće, možda izigraju, možda nadigraju. Otkud bih ja znao...“
Nakon svih ustanovljenih nedoum(n)ica, tačno ne znam šta zaključiti, kakvu poruku poslati. Ne znam. Otkud da znam. Nisam pametan. Totalno sam zbunjen. I frontalno ošamućen.
