Čudo neviđeno - Milorad Dodik na audijenciji kod pape Franje. Vrijeme i mjesto svečanog događaja - kol'ko sutra u Vatikanu!
Zlu ne trebalo, jučer se predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Beogradu ispovjedio čelniku Srpske pravoslavne crkve. Patrijarh Irinej blagosiljao je službeni put te odredio taktiku za Dodikov predstojeći nastup. Na repertoaru ništa novo, osim tradicionalnih hitova. Dakle, viševekovna ugroženost srpskog naroda, Kosovo je srce Srbije, NATO agresija, negiranje genocida u Srebrenici, veličanje ratnih zločin(ac)a. Zaključno sa pljuvanjem uvis po rođenoj državi, omiljenoj disciplini dvometraša iz Laktaša.
Krhko je znanje, ali možda bi korisnije bilo da je uoči „križnog“ puta Dodik svratio do banjalučkog biskupa Franje Komarice. Koji bi ga vjerovatno upozorio na okolnosti kolektivnog nestanka katolika sa republičkosrpske geografije. Trenutno ih fali barem 95 posto od prijeratnog brojnog stanja.
„Vjerujem da, ako i o čemu bude razgovora, bit će pitanje gdje su katolici i zašto se nije politički, pravno, ekonomski omogućilo da se vrate oni koji su to željeli", primijetio je čestiti biskup. Pouzdano nije ustanovljeno da li monsinjorove molitve dobacuju do vatikanskih odaja.
Dvanaest je udruženja žrtava rata na hiljadu adresa poslalo zajedničko pismo o neciviliziranim postupcima i sramotnim izjavama najavljenog gosta Svete stolice. „Izvan svake razumne sumnje, on vrši agresivnu kampanju poricanja činjenica i vrijeđanja osjećaja žrtava.“ Nažalost, samo se Dodik javno oglasio. Ukratko, ne zanima ga šta pišu, kako kaže, „bošnjačka udruženja“.
I tako, ode Dodik kod Pape. Sa neustavnom trobojkom na reveru, bez simbola države iz koje dolazi, bahato nezainteresiran za patnju nedužnih, beznadežno lišen elementarnog osjećaja za pravdu i dokumentiranu istinu. Valjda, ugursuz, ne očekuje da mu domaćin još i noge izljubi. Kao nedavno onim južnosudanskim dodicima.
