Nakon tema koje obrađujem u ovim kolumnama, u zavisnosti o čemu palamudim, proglašavan sam četnikom, ustašom i balijom. Bio sam sorošovac, a u zadnje vrijeme, evo, i peder. Kada me proglase Radončićevim pulenom, kojeg ni ne poznajem, nekako i mogu da shvatim tu logiku jer ova moja kolumna izlazi u mediju koji je on osnovao.
Međutim, kada čovjek napiše da sam „uvlakač u Dodikov probavni trakt“, mogućnost da svako na društvenim mrežama iznosi svoj stav počinje gubiti svaki smisao.
Mišljenje je k'o guzica, svako ga ima.
Procent homoseksualaca je podjednak u svim društvima
Ukratko, proglašavalo me ovakvim i onakvim, ali ovo zadnje svrstavanje u homoseksualce je nekako najmanja uvreda. Znate ono, dovoljno sam heteroseksualac da smijem na sebe obući roza košulju. I, naravno, ugodnije je biti LGBT nego ustaša ili četnik. Sto puta.
Floskula, ili što bi braća Hrvati divno rekli - ispraznica, koju često možemo čuti ovih dana, od ovih naoko liberalnijih homofoba, zvuči otprilike ovako: „Ne interesuje me šta oni rade iza svoja četiri zida. Ali ne mogu to raditi javno na ulicama.“
Ova izjava bi imala smisla kada bi pripadnici LGBT populacije zahtijevali da imaju pravo voditi ljubav po klupama parkova, ili imati seks na trotoaru Titove ulice ili pored Vječne vatre da im guze ne nazebu. Koliko je meni poznato, to ne spada u njihove zahtjeve. Oni samo žele da ne budu otpuštani s posla zbog toga što jesu i da ih ne lemaju huligani kada se vode za ruku sa svojim partnerom, što je slučaj koji se desio neki dan s dvije djevojke u Sarajevu.
Strah homofoba da će im djeca postati homoseksualci ako budu viđali homoseksualce je jednako glup kao kada bih ja, kao ateista, imao strah da će moja kćerka postati vjernik zato što na ulici susreće pokrivene žene. Procenat homoseksualaca je podjednak u svim društvima, u svim državama, na svim kontinentima, u svim rasama, u svim narodima…
Razlika je samo što negdje mogu slobodno da iskažu to što jesu, a negdje, kao kod nas, žive u lažnim i nesrećnim konvencionalnim brakovima. Neka istraživanja čak kažu da je u pojedinim arapskim, izuzetno religioznim sredinama, broj muškaraca koji su doživjeli homoseksualno iskustvo blago veći u odnosu na zapadne zemlje.
Antropolozi to objašnjavaju nedostatkom žena, koje su pokrivene i uglavnom nedostupne muškarcima. Slične tendencije postoje i u zatvorima. Kako muškim tako i ženskim.
Stare majke plaču i proklinju svoje riječi
Bosance i Hercegovce valja podsjetiti da homoseksualnost nije izum dekadentnog Zapada, nego da je oduvijek bila dio i naše tradicije. Dovoljno je poslušati originalnu sevdalinku koju je izvodio veliki Zaim Imamović, a koja govori o vezi dvije djevojke, Šaze i Halife, koje zbog svoje neshvaćene ljubavi šekspirovski izvršavaju samoubistvo.
Nakon zajedničkog samoubistva, koje djevojke počiniše tako što zagrljene skaču u rijeku, stare majke plaču i proklinju svoje riječi kojima su ih napadale zbog njihove homoseksualne veze. Sevdalinka se zove „U bosanskom malom selu“, a tekst ide ovako:
U bosanskom malom selu
Gdje Krivaja teče rijeka
Jedna priča o ljubavi
pamtiće se dovijeka
Od žalosti cvijeće vene
Suh je zumbul i kadifa
Zbog ljubavi nestale su
Lijepa Šaza i Halifa
Ref.
Ah, ljudi, da li znate
Kako gorko zna da boli
Kad se bolno razum gubi
A srce ne smije da voli
Jednog dana kraj rijeke
Jedna drugu zagrliše
Na obali osta pismo
I u vodu skočiše
Sad proklinju stare majke
Svoje riječi pune plača
Jer sad vide da je ljubav
Ljubav od života jača
Vidimo se 8. septembra
Stihovi: „Kako gorko zna da boli; Kad se bolno razum gubi; A srce ne smije da voli” bolje od svega opisuju koliko bolne moraju biti homoseksualne ljubavi u primitivnim sredinama kao što je naša. Ko ne vjeruje, naći će pjesmu na YouTubeu.
Međutim, kao i za većinu stvari u našem društvu, za ovakvo stanje su uglavnom krivi političari. To su ili kukavice koje nemaju hrabrosti jasno i precizno se postaviti po ovom pitanju ili su stvarni homofobi koji ne mogu i ne žele prikriti svoju averziju prema LGBT populaciji. Greška!
Da bismo postali normalno društvo, javne ličnosti, a pogotovo političari, su ti koji moraju stati u prvi red te parade. To je moje iskreno uvjerenje. Zato ću ja biti u tom prvom redu 8. septembra. Vidimo se.