Sumorna povorka u Banjoj Luci. Stotinjak ljudi i brojni novinari na neuglednom, zabačenom dijelu novog gradskog groblja. Ekshumacija posmrtnih ostataka Davida Dragičevića. Prije nego što vozilom pogrebnog preduzeća “Varnica” zauvijek napusti zemlju gdje je rastao i pjevao glasno o životu u getu, David će posljednji put proći ulicama grada koji mu nije pružio nijednu šansu. I mrtvom mu, eto, uskraćuje smiraj.
K'o crna zemlja teška odluka Davidovih roditelja o konačnom počivalištu u Austriji očajnički je krik unesrećenih, razorenih, uništenih, beznadežnih. Raspuklo je Suzanino srce, ne može više. Presušile su Davorove suze, odavno ne teku. Kidnapovan prije nepunu godinu, izmasakrirani mladić skončao je u koritu Crkvene. Ubice su slobodne. I dalje na važnim funkcijama. U policiji, pravosuđu, entitetskim ministarstvima. Daboga im ne trebalo!
Prokleta mogućnost izbora mora da postoji, govorio je Branimir Štulić. Majka i otac su odabrali. Bolja je vječna tuđina nego domaća nepravda! Sklonili su se zajedno, daleko od doživljenih užasa, Bosne i Hercegovine, izvan dometa oholih političkih siledžija.
“Nastavljamo svoju borbu. Pokazali smo da borba nije prestala kada je otišao Davor. Danas odlazi i Davidovo tijelo, ali on ostaje s nama. Danas je dan kada je poslana jedna poruka - mrtvi ovdje nemaju mira”, jecao je nad napuštenom grobnicom Ozren Perduv iz "Pravde za Davida".
Ništa konkretnije ni tako očigledno kao nedužna žrtva i smrt nevinog ne razdvaja čovjeka od nesoja. Davida su jučer sa pravoslavnog groblja ispratili ljudi. Prijatelji, poznati i neznani. Vjernici i ateisti i agnostici. Rokeri i narodnjaci i hipsteri. Stari i mladi. Neki čestit i pošten svijet!
Davidov konačni odlazak jučer su ignorisali neljudi. Neprijatelji, poznati i znani. Nevjernici i ateisti i agnostici. Šatorski zabavljač i oblajhana konkubina i zlikovci u policijskim uniformama. Stari i mladi članovi vladajuće stranke. Neki pokvaren i nepošten polusvijet!
Putuj spokojno, dobri Davide. A krivda se svakako ne da ispraviti.
