Vandalsko iživljavanje nad skulpturom “Nermine, dođi!” u strogom centru Sarajeva novi je dokaz moralnog sunovrata obijesnih tipova što slobodno špartaju glavnim gradom.

U zapisu o potresnoj umjetničkoj instalaciji autor Mensud Kečo kaže: "Jedan od najpotresnijih prizora srebreničkog genocida nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom je scena kada otac Ramo doziva svog sina Nermina da se preda i da im srpski vojnici tobože neće ništa. Ramu i njegovog sina Nermina tim za ekshumaciju je pronašao u masovnoj grobnici nedaleko od Srebrenice 2008. godine." 

Uoči obilježavanja 27. godišnjice bosanskohercegovačke nezavisnosti, sanirane su materijalne štete na spomeniku. Ali, stare rane neće zarasti. I nije prvi put da (ne)ljudski škart nasrće na simboličnu posvetu nedužnim žrtvama! Kome, uostalom, usred Sarajeva smeta sjećanje na genocid u Srebrenici? Ko su N. N. divljaci, misteriozni slobodni strijelci, ta besprizorna bagra što se “herojski” obračunava s nezaštićenim kipom? Prečesto nam uskraćuju odgovore na prava pitanja, dok počinioci, prema pravilu, ostaju anonimni, neotkriveni, spremni za nove provokacije i rušilačke pohode.

Danas je praznik. Važan datum u modernoj povijesti naše domovine. Kao i svake godine, prigodno ga obilježava tek polovina bh. građana. Jer, ovdje se slave i tuđinske pobjede i strane revolucije i pogrešni referendumi. U aktuelnim političkim okolnostima, kolektivna građanska volja o samostalnoj državi znatno je nepovoljnija nego presudne '92.

A krvavo smo slobodu platili! Znate, postoje mnogo veći narodi bez vlastite države od ovdašnjih Srba, Hrvata, Bošnjaka, Bosanaca, Hercegovaca... Ramo i Nermin otišli su s ovog svijeta u vjeri da će Bosna i Hercegovina opstati. Tog užasnog jula '95. i Bog i Amerika možda su razmišljali jednako. Ali, nisu stigli otkazati ranije preuzete obaveze. I spriječiti dunjalučki džehenem u Srebrenici.

Dan je nezavisnosti...