22. juni 2004. godine. Predsjednik Republike Srpske obraća se bosanskohercegovačkoj i svjetskoj javnosti povodom izvještaja Komisije Vlade RS-a o julskim događajima u Srebrenici '95. Nakon mapiranja genocida nad bošnjačkim narodom, Dragan Čavić zaključuje: „Sve ovo prethodno što sam citirao djelić je izvještaja sačinjenog na četrdeset i jednoj stranici sa više hiljada raznih priloga.
Nakon svega ovoga, najprije kao čovjek i Srbin, pa onda kao otac, brat i sin, a tek onda kao predsjednik RS, moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim. Onaj ko je činio ovakav zločin, i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu. Onaj koji se možda pozvao na Boga čineći zločin, očekujući od Svevišnjeg blagoslov, činio je zločin protiv Boga u koga vjeruje.“
Deceniju i po kasnije, režim Milorada Dodika poništava prethodni izvještaj Vlade RS-a, da bi svečano formirali šovinistički agitprop SNSD-a za brutalno falsificiranje historije. U naručenom izvještaju naručeni će „(ko)misionari“ izvršiti zadatak negiranja činjenica o genocidu dokazanom u desetinama pravosnažnih presuda međunarodnih i domaćih institucija, od haških tribunala, do sudova u BiH.
Dodiku istina ne odgovara! Naprotiv, otežavajuća je okolnost u njegovom svakodnevnom hrakanju na državu gdje je, eto, dogurao i do predsjedavajućeg Predsjedništva. Sve relevantne, civilizirane adrese kolektivno osuđuju najnoviji pokušaj relativizacije najužasnijeg zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Uzalud, jer Dodik, po običaju, ne prestaje vrijeđati i umobolno srljati.
Uz srebreničke, komisijski će poniziti i jedanaest hiljada nevinih žrtava Sarajeva pod opsadom. Iživljavanje nad mrtvim i nepoštivanje tuđih suza, međutim, nikad nikom nisu izdobrili. To bi morali (sa)znati Dodik i njegovi režimski kerovi dok ovih dana zloslutno laju najavljujući (po)četnički povijesni revizionizam.
