Pod pokroviteljstvom federalnog ministra unutrašnjih poslova prošle je sedmice upriličeno svečano umirovljenje Dragana Lukača. Doduše, prvi pendrek Stranke demokratske akcije morao je biti penzionisan još prije pet godina, međutim bremenite su društvene okolnosti nalagale da se zvanično okončani Lukačevi mandati višestruko nezakonito produžavaju. Tako su, naime, odlučili u stranačkom brlogu smještenom preko puta sjedišta MUP-a.
Uglavnom, umjesto ručnog sata, dugogodišnjem nelegalnom direktoru Uprave policije poklonili su pištolj nepoznate marke s pripadajućom dozvolom. Potom se uz neformalni budžetski domjenak pričalo o zaslugama, neostvarenim željama i budućim planovima navodno odlazećeg uniformisanog lica. Stiskao ga je federalni premijer, milovao šef obavještajne službe, grlili podobni kantonalni komesari. Kažem, bilo je emotivno, u okviru običajnog prava i ustaljenih pravila službe. Ko bi pomislio da se skandal sprema...
A onda je kao munja iz vedra neba sijevnulo famozno rješenje o imenovanju prethodno penzionisanog direktora na funkciju glavnog inspektora u istom policijskom preduzeću. Ništa, dakle, od sumorne civilke, iščekivanja poštara svakog petog u mjesecu i ubijanja dosade partijama domina. Nadležni stranački organi ipak su procijenili da Lukač nije prispio za staro gvožđe i kadrovsko rezalište. Uz takve penzionere, kriminalci iz SDA svakako se ne trebaju brinuti za vlastitu budućnost.
Lukačeva uloga suštinski ostaje ista! I dalje će nezakonito rukovoditi i komandovati federalnom policijom, sa posebnim akcentom na progon političkih protivnika i sumnjivaca iz raznih domena. Uostalom, nebrojeno puta iskazao je posvećenost u izvršavanju naredbi iz Mehmeda Spahe 14. Jer režimu se služi do posljednje kapi vlahova, unatoč poznim godinama i nedopustivo prekucanom radnom stažu.
Sve je moguće u nesretnoj zemlji bedaka na brdovitom Balkanu. Pa i da ovdašnja tužiteljstva, sudovi, nezavisni odbori, ohaerovi i slični klinci-palci dosljedno toleriraju brutalno silovanje zakona. Ni luka jeli, ni Lukača mirisali.
