Kratko nam je pamćenje, prebrzo zaboravljamo. Ima Sarajevo taj pogani običaj da zaslužne ljude bez milosti strovali u blato. Trenutak kad nekadašnjem idolu ukine status gradskog heroja. Čast rijetkim izuzecima, ali iskreno se zapitajmo gdje je i šta radi Dragan Vikić.
Slučajan susret (lica u tami) prošle sedmice. Od ročišta do ročišta provodi dane. Jednom sam ovdje napisao, a rado ću i ponoviti - slavni komandant brani se od optužbe za zločin koji nije počinio! U školama nas uče da je pravda spora i dostižna. Iskustvo opet kazuje, nepravde su brže, ažurnije, češće dolaze. Vikićeva sudbina klasičan je dokaz.
U vrijeme takozvane patriotske euforije lokalni političari obećavali su kule i gradove, novac i privilegije, za odbranu optuženog komandanta. Da je barem ostvarena polovina silnih obećanja, skupilo bi se tu finansija i za znatno kompleksnije pravosudne predmete od zločina u Velikom parku. Koji je, cijelo Sarajevo šuti, počinio Nedžad Herenda, režimski ubica i dobrovoljni emigrant pod zaštitom bošnjačke kvazielite u dalekoj Holandiji. Neka visi Vikić k'o nesretni Pedro, poznata je izdajnička krilatica SDA-ovskih mont(až)era.
Kafkijanski proces na Sudu BiH napreduje sporim tempom. Nažalost, ovaj svijet u međuvremenu će napustiti i Vikićev branilac, čuveni advokat Fahrija Karkin. Kojeg su, eto, pred kraj života u sarajevskoj Općini Stari Grad providno lagali samo da ne bi proveli već usvojenu odluku o uplati finansijske pomoći za odbranu važnog klijenta. „Izvlakuša“ načelnika Ibrahima Hadžibajrića i njegovih posilnih birokrata bila je da Vikić ne živi na području dotične općine. Stoga mu, jelte, ne treba ni pomagati. Nek' se sam snalazi, odlučio je Hadžibajrić.
Iz Novog Grada, eldorada pod komandom Semira Efendića, za Vikićevu obranu jedva je uplaćeno duplo manje novca nego je odredilo Općinsko vijeće. I Efendić, dakle, poput svog starogradskog kolege, transparentno vjeruje da ratni komandant Specijalne jedinice ne zaslužuje pažnju preko tri hiljade maraka sadake iz budžetske sehare. Aferim, načelnički polusvijete!
Kažem, kratko nam je pamćenje, prebrzo zaboravljamo. Ima Sarajevo taj pogani običaj da zaslužne ljude bez milosti strovali u blato.
