U Mostaru je rat zaustavljen, ali nije završen! Podijeljen Neretvom, uništen politikom, nekadašnji hercegovački Jerusalem beznadežno propada. Nekih sretnijih vremena - kad se ljudi nisu mrzili zbog imena, a ratni zločinci i ubice proglašavali herojima - ne sjećaju se ni najstariji Mostarci.  

Čak je i neposredno nakon okončanja oružanih sukoba obje gradske obale zapljuskivalo više optimizma i želje za nekakvim zajedničkim životom nego što je to aktuelno danas. Pamtimo i prijateljsku tekmu između Veleža i Zrinjskog pod dobronamjernim pokroviteljstvom stranih namjesnika i “Dnevnog avaza”, koja je, uz očekivane organizacijske muke, odigrana na neutralnom Koševu. Završilo se neriješeno. Da se ni u Fejićevoj ni u Blajburškoj ne bune zbog rezultata.

Mirotvorac sa pištaljkom, novinar i bivši sudija Alija Lizde pravedno je naštimao utakmicu. Dvadeset godina kasnije, fudbalski klub sa petokrakom i nogometni klub sa šahovnicom ne igraju gradske derbije. Iako “Rođeni” ove sezone ozbiljno najavljuju povratak u bh. ligu. I na stadion Pod Bijelim brijegom...

A dok se čudo ne desi, proći će i ljeto jedanaesto bez demokratskih izbora za mostarsku vlast. Ponovo će legalno neligitimni gradonačelnik Ljubo Bešlić u četiri oka s nelegitimno legalnim načelnikom Odjela za finansije Izetom Šahovićem usvojiti gradski proračun. Da po nečistoj savjesti, lišeni adekvatnog nadzora i elementarnih zakonskih procedura, raspolažu višemilionskim poreznim haračem.

A možda je, kažem, pozitivno što se u Mostaru cijelu jednu deceniju ne održavaju lokalni izbori. Jer, ako bi se glas(ov)alo kao lani, SDA i HDZ pouzdano mogu računati na uvjerljivu pobjedu nad opozicionom političkom buranijom. Koju je u oktobru podržalo tek desetak posto raspoloživih Mostaraca. Većinski ostatak mazohistički slijedi nacionaliste iz vlastitog stada. Sve je, dakle, kako treba i na svom mjestu. K'o u onoj neprolaznoj pjesmi - Lijepi li su mostarski dušmani, katolici ili muslimani.

P. S. A tek posebni mostarski pravoslavci... Sretan Božić, ma gdje bili dobri ljudi.